Darovnica kralja Petra Krešimira IV. samostanu sv. Krševana za posjed Diklo (1066./67.)

Darovnica kralja Petra Krešimira IV. samostanu sv. Krševana za posjed Diklo (1066./67.) autor: Petar Krešimir IV.

isprava se nalazi u Kartularu samostana sv. Kreševana u Zadru. Osim te isprave postoji isti tekst pisan beneventanom iz 13. stoljeća.

Transkript:

Ego Cresimir, qui alio nomine uocor Petrus, Chroatorum rex Dalmatinorumque, notifico omnibus, quod iustum mihi uidetur, ut statuta parentum meorum antiquorum non cassentur maxime illa, que ad salutem eorum pertinent animarum. Comperimus namque in gestis proaui nostri Cresimiri maioris, quod pro remedio anime sue tradidisse monasterio sancti Chrisogoni territorium aliquod in loco, qui dicitur Hyculus, a quercu, que stat supra uallem Rabiosam, usque ad atafilum, qui hac de causa situs est in trenio, quod est contra Sablatam, perpetuo possidendum, quod tutum possessoribus suis mansit tempore ipsius et filii eius Dirzislai et eorum potentibus banis, uidelicet Pribyne et Godemiri, et temporibus Suataslao et eius fratrum, silicet Cresimiri et Goyslaui, et filii eius regi Stephani, patris mei, fauentibus nobilibus banis, eorum qui fuere temporibus; hi sunt: Varda, Bosetrenhc et Stephanus Prasca. Unde sanccimus eorum sancciones e nobis roboratas perpetuo permanere. Si quia autem post nostrum obitum ista uiolari temptauerit, supremi incurrat iudicis iram et in orrendi examinis die sinistrum possidens locum audiat, que sinistris merentur. Actum est hoc in Nona ciuitate his coram testibus: Boleslaus tepci testis. Adamizo, Nonensis iupanus, testis, Uiakizo, iupanus de Luca, testis, Volesa dad testis, Budiz postelnic testis, Iohannes, regis capellanus, testis, Zouiz uolar testes, Drugona scutobaiulus, Dodauit uinotoc, Grubona decanus testis. Ego Adam, abbas sancti Bartholomei, scripsi iussu regis, domini mei.

Prijevod:

Ja Krešimir koji se drugim imenom nazivam Petar, kralj Hrvata i Dalmatinaca, objavljujem svima da mi se učinilo pravednim da se ne dokidaju odredbe davnih mojih pređa, osobito one koje se odnose na spas njihovih duša. Otkrili smo naime u djelima pradjeda našega Krešimira starijega da je bio predao na trajno posjedovanje samostanu sv. Krševana, za spas svoje duše, neko zemljište na posjedu koje se zove Diklo, od hrasta koje stoji povrh ljute doline sve do loze koja je zbog toga postavljena na raskršću nasuprot Zablate. To je ostalo očuvano njihovim vlasnicima za njegovo vrijeme, i sina njegova Držislava, i njihovih moćnih banova Pribine i Godemira, i za vrijeme Svetislava, i braće njegove Krešimira i Gojislava, i sina njegova Stjepana, oca mojega, uz pristanak plemenitih banova koji su bili u njihovo vrijeme, a to su: Gvarda, Božeteh i Stjepan Praska. I stoga mi potvrđujemo da njihove odredbe od nas potkrijepljene zauvijek ostanu. Ako bi se netko usudio nakon naše smrti ovo prekršiti, neka ga stigne srdžba vrhovnog suca i na dan strašnog božjeg suda, nalazeći se na lijevoj strani, neka čuje što će se lijevima prijetiti. Ovo je učinjeno u gradu Ninu pred ovim svjedocima: Boleslav, tepčica, svj. Adamac, župan ninski, svj. Vukac, župan lučki, svj. Voleša, djed, svj. Budac, posteljnik, svj. Ivan, kapelan, svj. Sovac, volar, svj. Dragonja, mačonoša, Djedovit, vinotoč, Grubonja dekan, svjedoci. I ja Admac redovnik, izabrani hrvatski biskup, po zapovijedi gospodina kralja , napisah sam svojom rukom.