Danijel i Belovi svećenici
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Danijel i Belovi svećenici |
- 14 1 Kralj Astiag bi pridružen svojim očevima, a Kir Perzijanac primi njegovo kraljevstvo. 2 Danijel bijaše pratitelj kraljev i glasovitiji od svih svojih prijatelja. 3 No Babilonijci imadoše jednog idola , imenom Bel, i on i za njega trošaše svakog dana dvanaest artaba brašna , 40 ovčica i šest metreta vina1 . 4 Kralja ga je obožavao , dolazio mu s e svaki dan klanjati. Danijel, on, obožavaše svog Boga. Kralj mu reče: ” Zašto ti ne obožavaš Bela?“ 5 On reče: ” Jer ja ne obožavam idole načinjene rukom čovjekovom, već živog Boga, koji je stvorio nebo i zemlju i koji je nadmoćan svakom tijelu2. 6 Kalj mu reče: ” Cijeniš li ti da Bel nije jedan živi bog? Ne vidiš li ti sve ovo što on pojede i popije svaki dan?“ 7 Danijel reče smijući se: ” Ne prevari se, o kralju! On je od gline iznutra, od bronce spolja, i nikad on nije ništa jeo ni pio.“ 8 Kralj, razljućen, pozva svoje svećenike i reče im: ” Ako mi vi ne kažete tko jede svu ovu hranu , vi ćete umrijeti.“ 9 Ali ako pokažete da je Bel taj koji to jede, Danijel će umrijeti, jer je *hulio protiv Bela.“ Danijel reče kralju: ” Nek' bude prema tvojoj riječi!“ Belovih svećenika bijaše 70 na broju, osim žena i djece. 10 Kralj dakle dođe s Danijelom u Belovu kuću. 11 Belovi svećenici rekoše: ” Evo, mi ćemo izići. Što se tiče tebe, o kralju, ponudi hranu i stavi pomiješano vino , potom zatvori vrata i zapečati ih svojim pečatnjakom. 12 Ako, došavši izjutra, ti ne nađeš ništa pojedeno od Bela, mi ćemo umrijeti, ili pak će Danijel biti taj koji će umrijeti, on koji je lagao protiv nas. “ 13 Oni oglasiše svoj prijezir, jer bijahu načinili ispod stola jedan skriveni ulaz, kojim su uvijek ulazili i uzimali hranu.
- 14 No, čim oni bijahu izišli i kralj bijaše ponudio hranu Belu, Danijel dade zapovijesti njegovim slugama koje donesoše pepela i oprašiše svo svetište, u nazočnosti kraljevoj. Izlazeći, oni zatvoriše vrata i zapečatiše ih kraljevim pečatom, potom oni odoše. 15 Svećenici dođoše tijekom noći , po svojem običaju, kao i njihove žene i njihova djeca; oni sve pojedoše i popiše. 16 Kralj se diže rano ujutro, i Danijel s njim. 17 On reče: ” Jesu li pečati nedirnuti?“ Ovaj reče: ” Nedirnuti, o kralju!“ 18 No, kad otvoriše vrata, kralj pogleda stol, i povika snažnim glasom: ” ti si velik, o Bele! i nema u tebi nikakve prijevare!“ 19 Danijel se nasmija; on spriječi kralja ući unutra i reče: ” Evo dakle tla, i priznaj čiji su ovo tragovi.“ 20 Kralj reče: ” Ja vidim tragove ljudi, žena i djece.“ 21 Kralj, u ljutnji, dade zatvoriti svećenike, njihove žene i njihovu djecu. Oni mu pokazaše skrivena vrata kroz koja su ulazili pojesti ono što bijaše na stolu. 22 Kralj ih dade pogubiti, i on predade Bela na milost Danijelu, koji ga obori kao i njegov templ.
