Daniel (Šarić)/Glava 8.
← Glava 7.
|
Daniel (Šarić) |
Glava 9. →
|
1 "U trećoj godini vladanja kralja Belšazara imao sam ja, Daniel, poslije viđenja, što mi se najprije pokazalo, još drugo.
2 Vidio sam ovo viđenje: Gledao sam, kako sam bio u prijestolnom gradu Suzi, koji leži u pokrajini Elamu. I to vidio sam u viđenju, da sam bio na rijeci Ulaju.
3 Kad sam pogledao oko sebe, vidio sam najednom ovna gdje stoji pokraj rijeke, i imao je dva roga. Rogovi su bili veliki. Jedan je bio veći od drugoga. Veći je bio narastao poslije.
4 Vidio sam ovna gdje bode na zapad, na sjever i na jug. Nijedna životinja nije mu mogla odoljeti i od sile njegove izbaviti. Činio je što je htio, i osilio se.
5 Dok sam još gledao, dolazio je najednom jarac od zapada povrh sve zemlje, a da se nije doticao zemlje. Jarac je imao snažan rog iznad očiju.
6 Kad je bio došao do ovna sa dva roga, što sam ga vidio gdje stoji pokraj rijeke, navali na njega silnim gnjevom.
7 Vidio sam onda gdje posve blizu dođe k ovnu. Bijesno je udario na ovna i slomio mu oba roga, jer ovan nije imao snage da mu odoli, baci ga na zemlju i pogazi ga nogama. Nikoga nije bilo, da bi oslobodio ovna od sile njegove.
8 Jarac je potom postao vrlo velik, Ali kad je bio postao velik, slomio se veliki rog. Na njegovo mjesto narasla su četiri druga roga prema četiri vjetra nebeska.
9 Iz jednoga od njih narastao je malen rog i onda postao vrlo velik prema jugu i istoku i prema najkrasnijoj od zemalja.
10 Podigao se je do vojske nebeske i pobacao na zemlju neke od vojske nebeske i od zvijezda i pogazio ih.
11 Sve do kneza vojske nebeske on se je podigao. Uzeo mu je svagdanju žrtvu i oskvrnio mjesto svetišta njegova,
12 Zbog bezakonja bila je predana sveta vojska zajedno sa žrtvom svagdanjom. Srušio je istinu na zemlju. Što je činio, napredovalo mu je.
13 Tada sam čuo jednoga sveca gdje govori. Drugi je svetac upitao toga, koji je govorio: Dokle će trajati to viđenje za svagdanju žrtvu i za bezakonje pustošeno i za ostavljanje svetišta i svete vojske?
14 Tada mi on reče: 'Do dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara. Tada će svetište doći do svojega prava.
15 Kad sam ja, Daniel, tražio da razumijem viđenje, što sam ga bio vidio, tada najednom stade netko preda me, koji je izgledao kao čovjek.
16 Nato sam čuo glas čovječji gdje viče preko Ulaja: 'Gabriele, razjasni tome tamo viđenje!
17 I dođe On na mjesto, gdje sam stajao. Kad se je približio, uplaših se ja i padoh ničice na svoje lice. A on mi reče: 'Pazi, sine čovječji, to se viđenje odnosi na posljednje vrijeme.
18 Kad se je on razgovarao sa mnom, postadoh ja sav zapanjen i padoh na zemlju ničice na svoje lice. A on me se dotače; ispravi me opet na mjestu, gdje sam bio stajao.
19 Tada reče: 'Evo, reknut ću ti, što će se dogoditi u posljednje vrijeme gnjeva; jer se viđenje odnosi na posljednje vrijeme.
20 Ovan, što si ga vidio, sa dva roga, to su kraljevi medijski i perzijski!
21 Jarac je kralj grčki; veliki rog, što mu je bio iznad očiju, to je prvi kralj.
22 Što su onda, kada se slomio, mjesto njega narasla četiri druga, znači: Četiri kraljevstva proizaći će iz njegova naroda, ali ne tako jaka kao on.
23 Pri svršetku vlasti njihove, kad bezakonici navrše mjeru, ustat će kralj, drska pogleda i lukav.
24 Silna će mu biti moć, ali ne od vlastite snage. Nanijet će izvanrednu pustoš, i djela će mu napredovati. Moćne, pa i narod svetaca upropašćivat će.
25 Lukavstvom njegovim napredovat će mu prijevarni pothvat njegov. Bit će ohol i mnoge će iznenada upropastiti. Ali čim se digne na kneza nad knezovima, bit će satrven bez ruke ljudske.
26 Viđenje o večerima i jutrima, o čemu je bio govor, odgovara istini. Ali zapečati viđenje; jer se odnosi na dane daleke!
27 Ja, Daniel, bio sam posve iznemogao i bolovao sam čitave dane. Kad sam opet mogao ustati, vršio sam kraljevsku službu. A puno sam se čudio viđenju. Ali nije bilo nikoga, koji bi mogao to objasniti.
← Glava 7.
|
Daniel (Šarić) |
Glava 9. →
|