Brojevi (Šarić)/Glava 11.
| Brojevi (Šarić) |
1 Narod se stade glasno tužiti pred Gospodom, da mu je zlo. Kad je Gospod to čuo, planu gnjev njegov. Oganj, što je izlazio od Gospoda, raspali se na njih i uništi jedan dio tabora.
2 Tada zavapi narod k Mojsiju za pomoć. Kad se Mojsije pomoli Gospodu, ugasi se oganj.
3 Prozva se to mjesto Tabera, jer se je tamo bio raspalio na njih oganj, što je izlazio od Gospoda.
4 I kad se je svjetina, što je bila među njima, polakomila za drugim jelima, stadoše sinovi Izraelovi opet jadikovati. Tužili su se: "Tko će nam dati da jedemo mesa?
5 Spominjemo se riba, što smo ih jeli u Egiptu zabadava, krastavaca i dinja, luka, crvenoga luka i češnjaka.
6 A sad nam je, da uginemo. Ovdje nema upravo ništa. Oči nam ne vide ništa drugo osim mane."
7 Mana je bila kao sjeme korijandrovo i nalik na bdelij.
8 Narod je išao okolo i skupljao ju, mlio ju na žrvnjima ili tucao u stupama, kuhao ju u loncima i pravio od nje kolače. Okus joj je bio kao okus kolača pripravljena s uljem.
9 Kad bi noću pala rosa na tabor, pala bi s njom i mana.
10 Kad je čuo Mojsije gdje narod jadikuje u porodicama svojim, svaki na ulazu u Šator svoj, gnjev Božji bio se je žestoko raspalio zbog toga, i Mojsiju bilo je to veoma žao.
11 Onda se je Mojsije potužio Gospodu: "Zašto tako zlostavljaš slugu svojega, i zašto do mene tako malo držiš, da si mi naprtio teret brige za taj čitav narod?
12 Zar sam ja taj čitav narod nosio u krilu svojem i donio ga na svijet, da možeš od mene tražiti. Nosi ga u naručju svojem, kao što dojilja nosi dojenče, u zemlju, koju sam obećao ocima njegovim?
13 Odakle da uzmem meso, da ga dadnem tomu čitavu narodu? Plaču preda mnom i vapiju: Daj nam mesa da jedemo.
14 Ja ne mogu više nositi brigu sam za taj čitav narod. To je odveć teško za me.
15 Ako misliš tako dalje postupati s menom, onda me radije odmah ubij, ako ti još štogod vrijedim, da ne gledam dulje nesreću svoju."
16 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: "Pozovi mi sedamdeset ljudi između starješina Izraelovih, za koje znaš, da su zreli ljudi i sposobni za službu poglavarsku. Dovedi ih k Šatoru sastanka. Tamo neka se postave s tobom,
17 Dok ja siđem. Tamo ću govoriti s tobom i od duha, što počiva na tebi, uzet ću i njima ga dati. Oni će s tobom dijeliti teret brige za narod.
18 A narodu reci: Posvetite se za sutra. Mesa ćete dobiti i jesti. Glasno ste jadikovali pred Gospodom i vapili: Tko će nam dati mesa da jedemo? U Egiptu imali smo dobro. Gospod će vam eto dati mesa da jedete.
19 Nećete ga jesti samo jedan dan, ni dva, pet, deset ili dvadeset dana,
20 Nego čitav mjesec dana, dokle vam na nos ne udari i ne ogadi vam se, jer vi ste Gospoda, koji je među vara, prezreli i pred njim jadikovali i tužili se: Da nijesmo ipak otišli iz Egipta."
21 Mojsije reče: "Šest stotina tisuća pješaka ima naroda, među kojim ja živim, a ti kažeš: 'Dat ću im mesa da jedu čitav mjesec dana.'
22 Može li im se poklati toliko ovaca i goveda, da im bude dosta? Može li im se pohvatati sve ribe morske, da bude za njih dosta?"
23 A Gospod odgovori Mojsiju: "Zar je možda ruka Gospodnja preslaba? Sad ćeš vidjeti, hoće li se moja riječ pred tobom ispuniti ili ne."
24 Nato izađe Mojsije, priopći narodu riječi Gospodnje i pozva sedamdeset starijih ljudi iz naroda. Postavi ih okolo Šatora.
25 Tada siđe Gospod u oblaku i progovori s njim, uze onda od duha koji je živio u njemu, i dade ga sedamdesetorici sijedih ljudi. Čim se je bio duh spustio na njih, zapadoše oni u proročko ushićenje. To im se poslije ne dogodi više.
26 A dvojica od njih ostaše u taboru Jedan se zvao Eldad, drugi Medad I na njih se spustio duh. Pripadali su naime zapisanima, ali nijesu bili izašli k Šatoru. I oni zapadoše u taboru u proročko ushićenje.
27 Jedan sluga otrča i javi Mojsiju: "Eldad i Medad zapali su u taboru u proročko ushićenje."
28 Tada zamoli Jošua, sin Nunov, koji je od mladosti bio sluga Mojsijev: "Gospodaru, Mojsije, zabrani im to."
29 A Mojsije mu reče: "što se ti raspaljuješ za me? O, kad bi samo sav narod Gospodnji bio sastavljen od proroka. Kad bi Gospod svima dao svojega duha."
30 Nato se Mojsije vrati u tabor sa starješinama Izraelovim.
31 Tada se po zapovijedi Gospodnjoj podiže vjetar, koji nanese od mora prepelice i razasu ih nad taborom unaokolo dan hoda daleko na sve strane do dva lakta visoko od zemlje.
32 I narod se dade, te je čitav dan i čitavu noć i čitav idući dan hvatao prepelice. Tko je malo nakupio, imao ih je deset homera. Prostriješe ih tada okolo tabora, da se suše.
33 Još im nije bilo meso između zuba iščeznulo, a gnjev Gospodnji raspali se na narod. Gospod udari narod veoma teškom kaznom.
34 Zato se prozva to mjesto Kibrot Hataava, jer se tamo pokopa pohlepni narod.
35 Od Kibrot Hataave pođe narod dalje u Haserot. U Haserotu ostadoše.
| Brojevi (Šarić) |