Bog zna da ja nisam griješio
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Bog zna da ja nisam griješio |
Bog zna da ja nisam griješio
uredi- 23 1 Tad Job uze riječ i reče:
- 2 Danas još se moja riječ čini
- kad moja ruka počiva na mom
- 3 Ah! da sam ja znao gdje ga pronaći,
- stigao bih čak do njegovog prijestola.
- 4 Izložio bih pred njim svoj predmet,
- imao bih usta puna dokaza.
- 5 Ja bih znao kojom besjedom on bi mi
- odgovorio
- i ja bih razumio ono šbi mi on imao
- reći.
- 6 Nasilje da li bi bilo njegova
- Ne! On bi mi barem poklonio
- pažnju.
- 7 Tad bi se jedan pravičan čovjek
- objasnio s njim
- i ja bih izbjegao, pobjedonosno,
- svojem sudu.
- 8 Ali, idem li ja na istok, on nije
- ondje, na zapadu, ja ga ne primijetih.
- 9 Je li zauzet na sjeveru, ja ga ne mogu
- krije li se na jugu, ja ga ni ondje
- ne vidjeh.
- 10 Ipak on zna koji je put moj,
- ako me iskuša, ja ću otud izići
- čist kao zlato.
- 11 Moja je noga prionula njegovim
- tragovima,
- ja sam čuvao put njegov i nisam
- 12 propis s njegovih usana i nisam
- pokliznuo.
- Ja sam uzimao njegove naloge više
- no svoja načela.
- 13 Ali on, on je sav od jednog komada.
- Tko će ga vratitiđ
- Njegovo dobro zadovoljstvo, to je
- gotova stvar.
- 14 Hoće li on tako izvršiti moju presudu
- kao toliko drugih što čuva
- u očekivanju .
- 15 Evo zašto njegova me nazočnost
- uzrujava.
- Što više razmišljam, više ga se
- plašim.
- 16 Bog je oslabio moju hrabrost,
- Moćni me je uznemirio,
- 17 jer ja nisam bio uništen prije
- pada tmina, ali on me nije poštedio
- tame koja dolazi.
- 24 1 Zašto Moćni nema vremena u
- i zašto njegovi vjerni ne vide dana
- njegovih1?
- 2 Premještaju se međe,
- napasaju se ukradena stada,
- 3 magarac siročeta se odvodi,
- govedo udovice se uzima u
- jamstvo.
- 4 S puta se odstranjuju ubogi,
- svi siromasi zemlje nemaju se
- više gdje sakriti.
- 5 Kao divlji magarci u pustinji,
- oni putuju na posao od zore,
- u potrazi za ispašom.
- I to je stepa koja treba ishraniti
- njihove mladunce.
- 6 U poljima oni sebi nasijeku hrane,
- i paljetkuju lozu opakima.
- 7 Noć, oni ju provode nagi,
- nemaju odjeće,
- oni nemaju prekrivača kad je hladno.
- 8 Oni su smočeni kišom
- s planina,
- manjkom zaklona, oni grle stijenu.
- 9 Otima se siroče sa sise,
- od siromaha zahtijeva se jamstvo.
- 10 Tjera ga se hodati golog,
- lišenog odjeće,
- a izgladnjelima daje se nositi
- snoplje.
- 11 U zabranima drugih, oni tiješte
- ulje,
- a oni koji gaze u tijesku žedni su.
- 12 U gradu ljudi se žale,
- hropac ranjenih urla,
- a Bog ostaje nijem tom besramlju1!
- 13 Njihovi su stvaraoci u pobuni
- protiv svjetla,
- oni su joj podcijenili putove,
- oni joj nisu hodili stazama.
- 14 Ubojica se diže u osvit dana,
- on ubija siromaha i nevoljnika,
- a noću, on nastupa kao lopov.
- 15 Oko preljubnikovo vreba suton.
- »Ni jedno me oko neće vidjeti«,
- kaže on i stavlja sebi jednu masku.
- 16 U tminama taj provaljuje kuće.
- Danju, on se u kuću zatvara
- ne poznavši svjetlost.
- 17 Za njih sve, zora je sjena smrti.
- Ali, pljačkaš se privikao
- strahu od sjene smrti
- 18 on preplivava kao plivač vode,
- njegovo je područje prokleto
- od ljudi iz zavičaja.
- Ali, on ne ide putom vinogradskim.
- 19 » Tle žedno i vrućina progutaju
- vodu snjegova.
- Tako, kaže se, pakao proguta
- onog tko griješi1.
- 20 Grudi koje su ga nosile
- on zaboravlja,
- već gamad od njega načini
- slasti svoje
- ne sjeća se više njega.
- Podmuklost je bila skršena
- kao jedno drvo. «
- 21 U stvari, netko se združuje sa ženom
- jalovom koja ne ra? a,
- ali ne daje on radosti udovici2.
- 22 Tad Bog koji je silom odveo
- moćnike
- uspravlja se, i naš čovo ne računa
- više na život.
- 23 Ipak Bog njemu daje okrjepiti se
- na miru,
- dok njegove oči nadziru
- ponašanje drugih.
- 24 Oni su odgojeni za kratko
- vrijeme,
- i potom ničeg više.
- Oni su se stropoštali kao
- svi oni koji su žnjeli,
- oni će biti posječeni kao jedna
- glava od klasa.
- 25 Ako i nije tako, tko će me
- pobiti,
- tko će uništiti moju besjedu?
