Bog postupa sa mnom kao s neprijateljem
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Bog postupa sa mnom kao s neprijateljem |
Bog postupa sa mnom kao s neprijateljem
uredi- 12 1 Tad Job uze riječ i reče:
- 2 Uistinu, glas naroda, to ste vi,
- i s vama umrijet će mudrost.
- 3 Ja također, ja imam jedno
- ja nisam propao više no vi.
- Tko ne raspolaže sličnim
- dokazima?
- 4 Predmet ismjehivanja mojih
- usopljujem k tom Bogu koji je
- negda odgovarao.
- Predmet poruge ljudima, to je
- 5 Prijezir na nesreću! to je rijek
- sretnih,
- onaj koji oni spremaju onima čija
- noga klizi.
- 6 Oni su u miru, šatori hajduka,
- oni su spokojni, oni koji
- izazivaju Boga,
- i čak oni koji hvataju Boga
- u svoju ruku2.
- 7 Ali ispitaj, dakle, zvijeri one će te
- obvijestiti,
- ptice nebeske, one će ti pokazati.
- 8 Popričaj sa zemljom, ona će te
- obvijestiti,
- i ribe morske će ti to ispričati.
- 9 Jer, koja ne zna , između njih svih,
- da »to je ruka GOSPODOVA koja
- je učinila sve to.«
- 10 On koji drži u svojoj vlasti
- dušu svega živog
- i dah svakog tijela ljudskog.
- 11 » Uho, kaže se, procijenjuje riječi,
- kao što nepce kuša jela;
- 12 mudrost bit će u zrelih
- ljudi;
- razbor će biti u poznoj dobi.«
- 13 A, mudrost i moć njega prate,
- promišljanje i razum su njegovi.
- 14 Ono što se uništi ne izgrađuje se
- ponovo,
- čovjek kojeg on zatvori neće biti
- oslobo? en.
- 15 Ako on zadrži vode, to je suša,
- ako ih raspusti, one opustoše
- zemlju.
- 16 Sila i uspjeh prate njega,
- zavedeni čovjek i onaj koji ga
- zavede njegovi su.
- 17 On učini da bulazne znalci
- i udari ludilom suce.
- 18 On popušta moć kraljevima
- i zavezuje pregaču1 na njihovim
- 19 On čini da bulazne svećenici
- i obara neuklonjive.
- 20 On otima riječ govornicima
- i oduzima razumijevanje starcima.
- 21 On sasipa prijezir na plemenitaše
- i odrješuje remenje silnicima2 .
- 22 On ogoljuje ponore od njihovih
- tmine
- i izlaže svjetlosti sjenu smrti.
- 23 On uvećava narode, po tome
- on ih uništava,
- on pušta narodima raširiti se
- po tome on ih izgoni.
- 24 On oduzima razum poglavarima
- puka
- i zavodi ih u kaos bez izlaza.
- 25 Oni ondje tapkaju u tminama
- bez svjetlosti,
- a Bog ih zavodi kao pijance.
- 13 1 Da, sve to moje je oko
- vidjelo;
- moje je uho to čulo i razumjelo.
- 2 Ono što vi znate, i ja to znam,
- ja također.
- Ja nisam više lišen no vi.
- 3 Ali ja, to je Moćnome što ću ja
- govoriti,
- to je protiv Boga da se ja hoću
- braniti.
- 4 Glede vas, žbukači laži,
- vi svi samo ste lječitelji ništavitelja.
- 5 Tko će vas najzad ušutkatiđ
- To bi vam služilo da omudrite.
- 6 Slušajte dakle moju obranu,
- u obrambenom govoru moji usana,
- napregnite uši.
- 7 Je li to u ime Božje da vi govorite
- podlo,
- u njegovu korist da vi govorite
- obmane?
- 8 Je li to njegova strana koju vi
- zastupate,
- je li se to za Boga vi parbite.
- 9 Hoće li biti dobro da vas on
- ispita?
- Hoćete li se poigravti s njime
- kao što se pogirava s kakvim
- mladićem?
- 10 On bi vam sigurno predbacio
- da ste se potajno opredijelili!
- 11 Njegovo veličanstvo neće
- li vas zastrašiti,
- neće li se njegov užas oboriti na vaš
- 12 Vaša blebetanja su samo misli
- od pepela,
- vaše pobijanje je postalo od ilovače.
- 13 Ušutite! Pustite me!
- To sam ja koji će govoriti,
- što god da mi se dogodi.
- 14 Hoću li ja tako zgrabiti svoje meso
- među zube1 svoje
- i tako izložiti opasnosti svoj
- posljednji adut.
- 15 Sigurno, on će me ubiti. Ja nemam
- nade2.
- Ipak, ja ću braniti svoje držanje
- pred njim.
- 16 I to će biti moj spas,
- jer ni jedan licemjer ne pristupa u
- 17 Slušajte, slušajte moju riječ,
- nek' moje objašnjenje u? e u vaše uši.
- 18 Evo dakle: ja uvodim jednu usrdnu
- molbu,
- ja znam da sam ja taj koji će biti
- opravdan!
- 19 Tko dakle hoće parbiti protiv mene?
- Jer, ja sam već gotov ušutjeti i
- izdahnuti.
- 20 Poštedi me samo dviju stvari
- i ja ću prestati skrivati se pred tobom.
- 21 Udalji kandžu1 iznad mene.
- Ne straši me više svojim užasom.
- 22 Po tome, pozovi, i ja ću uzvratiti,
- ili ako ja govorim, odgovori meni.
- 23 Koliko ja imam zločina i grjehova?
- Moja pobuna i moja grješka,
- daj mi ih upoznati.
- 24 Zašto kradeš svoje lice
- i uzimaš me kao svog neprijatelja?
- 25 Hoćeš li ti progoniti jedan list
- koji odlijeće,
- proganjati suhu slamu,
- 26 da protiv mene sastaviš`
- gorke presude
- predbacujući mi zločine moje
- 27 da staviš moje noge
- u okove
- i da vrebaš sve moje postupke
- ispitujući otiske mojih koraka?
- 28 A ipak čovjek se raspadne
- kao jedno crvljivo drvo,
- kao što se raspadne odijelo izjedeno
- od moljaca.
- 14 1 Čovjek rođen od žene je
- 2 Kao što cvijet procvjeta potom je
- otkinut,
- to odbjegne kao sjena i ne traje.
- 3 I to je ondje, ponad, gdje ti otvoriš
- oko,
- a ja sam taj kojeg ti pozivaš pred sud
- sa sobom u jednu parbu!
- 4 Tko će izvući *čistog iz nečistog?
- Nitko.
- 5 Pošto je njegovo trajanje utvr? eno,
- jer si ti uspostavio račun o
- njegovim mjesecima
- i postavio jedan kraj koji se ne može
- prekoračiti,
- 6 pogledaj drugdje: Nek' ima jedan
- odmor
- i uživao kao jedan sezonac
- u svom blagdanu.
- 7 Jer postoji za drvo jedna nada;
- posijeku ga, ono se opet oporavi
- i ne prestaje puštati izdanke.
- 8 Nek' njegov korijen ostari
- u zemlji,
- nek njegova loza bude mrtva
- u prašini,
- 9 čim ono namiriši vodu, ono
- propupa
- i načini si jednu krošnju kao
- mlada biljka.
- 10 Ali, jedan junak umre i iščezne.
- Kad čovjek izdahne, gdje je dakle?
- 11 Voda bude li napustila more,
- presahla rijeka bude li presušila,
- 12 pokojnici neće se podići.
- Sve dok više neće biti nebesa,
- oni se neće probuditi
- i neće iskrsnuti iz svog sna.
- 13 Da si me samo ti skrio pod zemlju,
- da si me sklonio sve dok ne
- povrati se tvoja srdžba,
- da si mi utvrdio jedan rok kad
- ćeš me se sjetiti,
- 14 ali čovjek koji umre
- hoće li oživjeti ?
- sve vrijeme moje tlake,
- ja bih čekao,
- sve dok ne dođe za mene
- obnova.
- 15 Ti bi pozvao, i ja bih
- ti odgovorio,
- ti bi problijedio zbog djela
- svojih ruku.
- 16 Dok sada ti odbrojavaš moje
- korake,
- ti ne bi pazio na moje grješke.
- 17 Zapečačena u jednoj vrećici
- bila bi moja pobuna,
- i ti bi bio premazao moj
- zločin.
- 18 A ipak se planina
- stropoštava i raspada,
- stijena bježi sa svog mjesta;
- 19 voda može drobiti kamenje,
- njeno curenje jaruži trošnu zemlju,
- ufanje ljudsko također ti si
- porušio.
- 20 Ti ga izbaciš iz boja i
- on ode,
- budući ga unakazio, ti ga progoniš.
- 21 Njegovi su sinovi štovani, on to
- ne sazna,
- jesu li osramoćeni, on ni to ne dozna.
- 22 Za njega samo pati njegovo tijelo,
- za njim samo njegovo *srce se