Bog odbija raspravljati sa mnom

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Bog odbija raspravljati sa mnom

Bog odbija raspravljati sa mnom

9 1 Tad Job uze riječ i reče:

2 Sigurno, ja znam da je tome tako.

Kako će čovjek biti pravedan protiv

Boga?

3 Ako li se hoće žaliti protiv njega,

na tisuću riječi on ne uzvraća ni

jednu jedinu.

4 Bogat u mudrosti ili isklesan u

tko ga je vrije? ao i ostao

5 On koji premješta planine

u njihovom neznanju,

koji ih stropoštava u svom gnjevu,

6 on potresa zemlju iz njenog ležišta,

i njeni stubovi se njišu.

7 Na njegovu zapovijed sunce se ne

diže,

on stavlja zvijezde pod pečate.

8 Sebi samom on rasteže nebesa

i gnječi uzburkano valovlje na

9 On načini Medvjeda i Oriona,

i Vlašiće i Južni Križ1.

10 On načini neistražive veličine,

njegova čuda iscrpljuju brojeve.

11 On prođe blizu mene, a ja ga i ne

vidim;

on ode, a ja neshvatim ništa.

12 Ako li spusti ruku na što, tko će

ga odvratiti ,

tko će mu reći: što to radiš tiđ

13 Bog ne obuzdava gnjeva svoga,

pod njim su prostrti saveznici

Tifona2.

14 Hoću li dakle ja biti taj koji će

uzvratitiđ

opskrbiti se riječima protiv

njega?

15 Da sam čak i prav, čemu bih

uzvraćao,

ne vjerujem da bi slušao moj glas.

To je moj tužitelj koji me navodi

moliti.

16 Čak i da pozovem, i da mi on

odgovori,

ne vjerujem da bi slušao

moj glas.

17 On koji me u uraganu zgnječi

i umnoži bez razloga moje

rane,

18 on me ne pušta povratiti dah

već me ispunjava gorčinom.

19 Uteći se siliđ On je sama

sila.

Pozvati se na pravo? Tko će mi ga

dodijelitiđ

20 Napravim li se pravednim, moja bi

nedužnog, ona bi me dokazala

izopačenog.

21 Jesam li ja nedužan? ja to sam ne

Živjeti mi se gadi.

22 Sve je to jedno, dobro sam to rekao:

nedužnog kao i zlikovca, on ga

uništava,

23 kad jedna nevolja baci nenadano

smrt,

užasu poštenih ljudi on se ruga.

24 Jednu zemlju je li izručio

zlikovcima, on pokriva lice svojih

sudaca;

ako to nije on, tko je dakle?

25 Moji dani jure trkom trkača,

oni su istekli ne vidjevši

sreću.

26 S barkama od rogozine, oni su

zbrisali,

kao što se jedan orao obrušava

na svoj plijen.

27 Da sam si rekao: Zaboravi svoju

28 ja se užasavam svih svojih nemira;

ja to znam: ti me nećeš odriješiti.

29 Potrebno je da biti krivcem!

Zašto me nizašto umaratiđ

30 Da se ja operem u vodi od snijega,

da ja očistim svoje ruke sodom,

31 tada, u kal ti ćeš me uroniti,

i moju mi odjeću ispovraćati.

32 To je što on nije čovjek,

kao što sam ja, zašto ja njemu

i da se zajedno usporedimo u

33 Da postoji među nama jedan sudac

za staviti ruku na nas obojicu,

34 on bi s mene odstranio bič Božji,

i njegov me užas ne bi užasavao

35 Ja bih govorio bez strahovanja.

Pošto to nije, ja sam sa? m sa sobom.

10 1 Život mi se gadi,

ja neću zadržavati više svoje žalbe;

oporim srcem ja ću govoriti.

2 Ja ću reći Bogu: Ne prikazuj me

daj mi spoznati svoje pritužbe

protiv mene.

3 Uga?aš li ti sebi tereteći mene,

prezirući trud svojih ruku1

i podupirući spletke opakih?

4 Hoćeš li ti imati oči tjelesne, hoće

li to biti vid ljudski što ti vidiš?

5 Je li trajanje jednog smrtnika kao

ono tvoje

i tvoje godine jesu li one čovjekove?

6 pa da ti istražuješ moj zločin

i da istražuješ moj grijeh,

7 iako znaš da ja nisam

krivac

i da me nitko neće istrgnuti

iz ruke tvoje?

8 Tvoje ruke, one me bijahu

obujmile;

zajedno, one me bijahu oblikovale

sa svih strana, a ti si me uništio.

9 Podsjeti se: ti si me oblikovao

kao jednu ilovaču,

i to je u prašinu kamo me odvodiš.

10 Nisi li me ti izlio kao od mlijeka,

po tome me iscijedio kao

sir?

11 Kožom i mesom si me ogrnuo,

od kostiju i živčevlja ti si me

istkao.

12 Život i polet ti si mi podario,

a tvoja skrb mi je pribavila

dah moj.

13 A evo što si ti krio u svom srcu,

to je to, ja to znam, to si ti

smišljao:

14 Ako sam ja griješio, optužiti me

za čin

i ne propustiti mi nikakvu

grješku.

15 Jesam li kriv nesreća na mene!

Jesam li pravedan ja ne podižem

glave,

prepun srama, pijan od svoje

bijede.

16 Ako se ja podignem, kao kakvog

tigra ti me loviš.

I ti mi ponavljaš protiv mene

svoje podvige,

17 ti obnavljaš svoje navale

protiv mene,

ti udvostručuješ srdžbu prema

meni,

vojske se izmjenjuju protiv mene.

18 Zašto si me dakle izveo iz

trbuha? Ja bih izdahnuo. Ni jedno me oko ne

bi vidjelo.

19 Ja bih bio kao da nisam ni bio,

od utrobe do groba bi me prenijeli.

20 Jesu li tako brojni moji daniđ Nek'

prestanu, nek' me ostave,

da se zabavim malo,

21 prije no što nepovratno odem

u zemlju tmine i sjene smrti,

22 u zemlju gdje zora je crna noć,

gdje sjena smrti pokriva nered,

i svjetlost je tu noć tamna.