Bog bi učinio bolje da me ubije

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Bog bi učinio bolje da me ubije





Bog bi učinio bolje da me ubije

uredi
6 1 Tad Job uze riječ i reče:
2 Kad bi se uspjelo izvagati moj
kad bi se pokupila moja nevolja na
jednu vagu!
3 Ali, već prevaguju nad pijeskom
iz mora.
To je zašto se moje riječi guše.
4 Jer strijele Moćnoga su u meni,
i moj dah joj udiše otrov.
Užasi Božji redaju se protiv
mene.
5 Divlji magarac stavi li se njakati
pokraj travnjaka,
govedo mukati pokraj svoje
piće?
6 Ono što je bljutavo jede li se
bez soli
i ima li ukus sline od tuška1?
7 Moje ih ždrijelo povraća,
to su ogavne živežnice.
8 Tko će učiniti da se moja molba
ispuni,
da mi Bog da ono čemu se nadam?
9 Nek' se Bog udostoji zdrobiti me,
nek oslobodi svoju ruku i skrši me2 !
10 Ja bih barem imao jednu okrjepu,
jednu provalu radosti u neumoljivom
mučenju:
ja ne bih stavio u zaborav ni jedan
od zakona *Sveca.
11 Koja je moja snaga da se
nadam?
Kakav li je kraj moj za ustrajati
živjetiđ
12 Moja snaga da li je snaga
stijene,
moje tijelo da li je od bronce?
13 Hoće li biti dakle ništavilo, ta
pomoć što ju čekam?
Svaki izvor da li mi je
izmakao?
14 Oboreni čovjek ima li pravo na
inače, on će napustiti strah od
Moćnoga.
15 Moja braća su izdala kao jedan
potok,
kao korito potoka koji
poniru.
16 Otapanje leda njih je
napuhnulo
kad iznad njih otapahu se
snjegovi.
17 U sezoni suše oni sahnu;
u vrelini ljeta oni se gase
na mjestu.
18 Karavane se okreću sa svog
pravca,
one se uspin ju prema pustinjama
i zagube se.
19 Karavane iz Tema im
prikivahu oči;
konvoji iz Šabe uzdali su
se u njih.
20 Stidimo se da smo imali
pouzdanja:
kad se dogodi, onda smo
zbunjeni.
21 Tako dakle, postojite li viđ
Ne!
Pri pogledu na na užas, vas
je spopao strah.
22 Jesam li vam ikad rekao:
» Načinite mi jedan poklon!
Svojim imanjem budite
izdašni u moju korist
23 za osloboditi me ruke
jednog neprijatelja,
otkupiti me iz ruke silnika? «
24 Objasnite mi, i ja ću ušutjeti.
U čemu sam pogriješio? Pokažite mi
to!
25 Riječi pravde da li bi bile
ranjavajuće?
Uostalom, jedna kritika dolazeći od
vas, što bi kritizirala?
26 Da li bi to bile riječi koje vi kanite
kritiziratiđ
Riječi obeznađenog upućene
vjetru.
27 Vi biste išli sve do ždrijebanja
jednog siročeta,
staviti na prodaju svojeg prijatelja.
28 Eh dobro! udostojite se pogledati
me: da li bih vam lagao u lice?
29 Vratite se dakle! nema himbe!
Još jedanput, vratite se! moja je
30 Ima li himbe na jeziku mom?
Moje nepce ne znade li razlikovati
nevolju?
7 1 Nije li ovo vrijeme jedne tlake
i kao dani sezonca koji provodi
dane svoje?
2 Kao što jedan rob uzdiše
u sjeni,
i kao što jedan sezonac očekuje
svoju isplatu,
3 tako su mjeseci ništavila na mom
dijelu
i dodijeljene su mi noći
satiruće:
4 Jedva legao ja sam sebi kažem:
»Kad ću se dignutiđ«
Večer ne svršava,
i ja se opijam ludilom sve do
zore.
5 Moje se tijelo ogrnulo crvima
i korom zemljanom,
moja koža se raspucava i gnoji.
6 Moji su dani projurili, brže no
lađa,
oni su prekinuti, na kraju konca1.
7 Podsjeti se da moj život nije no
jedan dah,
i da moje oko neće više vidjeti
sreće.
8 Neće me više uočavati, oko
koje me gledaše.
Tvoje oči bit će na meni, a ja
ću prestati biti.
9 Jedan oblak se rasipa i odlazi:
evo ga kako silazi pod zemlju
da se više ne uspne!
10 On se neće više vratiti u svoju
kuću,
njegovo ga ognjište neće više
prepoznati.
11 Dakle, ja neću više zauzdavati
usta svojih;
daha zadihanog, ja ću govoriti;
12 Jesam li ja Ocean ili Čudovište2
morsko
da postavljas ? jednu stražu protiv
mene?
13 Kad ja kažem: » Moj krevet će me
olakšati,
moj će ležaj stišati moju
žalbu, «
14 tada, ti me mučiš snovima,
i prikazama ti mezastrašuješ.
15 Vješanje me zavodi.
Smrt radije no moj kostur!
16 Ja se sprdam! ja neću uvijek
živjeti.
Pusti me, jer moji dani se
17 Što je jedan smrtnik da se od njega
pravi jedan tako velik slučaj,
za uprti u njega toliku pažnju
18 do točke da ga se provjerava svako
jutro,
da ga se ispituje svaki čaš
19 Kad ćeš me prestati vrebat?
Hoćeš li pustiti da gutam svoju
20 Jesam li ja zgriješio? Što to tebi
uhodo čovjekova?
Zašto si me uzeo za cilj?
U čemu sam te zadužio1  ?
21 Ne možeš li podnijeti moju
pobunu,
pustiti proći moj grijeh?
Jer, evo me već ležećeg u
prašini.
Ti ćeš me tražiti pipkajući:
ja ću već prestati biti.