Božje obećanje i naša nada
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Božje obećanje i naša nada |
- 13 Kad Bog dade svoje obećanje Abrahamu, kako on ne imade nikog većeg kime prisegnuti, on prisegnu sobom samim
- 14 i reče:
- Da, blagoslovima ja ću te
- ispuniti,
- Jedno ogromno povećanje tebi
- ću dati.
- 15 Budući tada ustrajan, Abraham vidje ostvariti se obećanje.
- 16 Ljudi prisežu po većem od sebe samih, i za staviti kraj svakom osporavanju, oni utječu jamčenju prisegom.
- 17 U tom smislu, Bog, htijući puno više pokazati baštinicima obećanja neopozivu narav svoje odluke, priteče zakletvi.
- 18 Tako, dva neporeciva čina1, u kojima ne može biti laži s Božje strane, donose nam jedno moćno ohrabrenje, nama koji smo sve napustili za prigrliti ponuđeno obećanje.
- 19 Ona je za nas kao jedno sidro duše, čvrsto prionulo, koje ulazi s one strane zavjese2, *20 ondje gdje je ušao za nas, kao preteča, Isus, postao *veliki svećenik za vječnost na način Melhisedekov.
