Balada (Matoš)

← Naslovnica

Balada autor: Antun Gustav Matoš

Kad je vidjeh prvi put

Propalu senjoru,

Reče mi: - Gle cigana!

Došo je u horu.

Bit će slatko sunce i život ko voće,

Našla sam pajdaša kakvog srce hoće! -

Dolores, divna Dolores!

Odmah složno spanđamo

Naše avantire,

Živući od bezbrige

Ko od sinekire.

Najljepša je bila drevnom u Latenu,

Zbog nje razbih tikvu engleskom kretenu -

Dolores, divna Dolores!

Služila je ko model

Mjesto mene para,

Jer se garson, stari Bog,

Za boema stara

Ko za poljski ljiljan i vrapca u zraku.

Zašto me, Dolores, ostavi u mraku -

Dolores, zašto, Dolores?

Jednom reče: - Dosta je,

Sita sam te, Stari.

Komedije ne treba,

Novine, žandari! -

Padoh, pošto reče, i roptah ko gubav,

Dolores, divna Dolores!

Prođu dv'je-tri godine

Kao tri filistra,

Nađem vam u novinah,

Slavnog uz ministra,

Nju. U krvi. Noću. Ko janje: Dolores!

Zaklao ju švaljer. Sumnjivac. O mores!

Dolores, divna Dolores!

Vidim ju - ko prvi put! -

Oči - dva smaragda,

Takove ljepotice

Nije gledo Bagdad,

Nije imo Lovlas, ni Huan, ni Paris!

Proklet bio - proklet tvoj ubica Pariz - Dolores, divna Dolores!

Ljubav bol je najveća,

Prosti, ah, oprosti:

Ja sam krivac najveći,

Ako tvoje kosti

Rastrgane plaču u ledu špitalja,

Mjesto da ih maze ruke tvoga kralja - Dolores, Dolores, Dolores!

Povratak na vrh stranice.