Babajko od divojke ljubav prosi

Babajko od divojke ljubav prosi
autor: Fran Krsto Frankapan




Nebog starac milo protužuje,
   nymphu dragu na pomoć zovuje,
   ove riči pojde govoriti,
   ljubav svoju ovak nakloniti:
Deh, umehčaj okornosti tvoje
   ter zaprimi ljubeznosti moje;
   akprem vidiš da j' mladost strošena,
   al je mošnja zlatom napunjena.
Lipo t' bude starcom baratati
   ki ti želi telo milovati,
   kako hćerku k sebi pritiskati,
   v naručaju slatko počivati.
Bar veruj mi da se ukanjuješ,
   nympha draga, ak zato stezuješ
   da mi starcu glava osidila,
   po obrazu koža zgrbavila.
Al v životu tak se frižak ćutim
   da od mlada ništar se ne lučim:
   krv mi kipi, plamen zažiguje,
   od dragosti srce poigruje.
Ti sadašnji golobradi dici
   kak na trgu puni jesu z riči:
   jednu danas v srcu poželuju,
   jutra drugoj službu naklanjuju.
Va njih nima mira ni stalnosti,
   kot lisice puni šegavosti;
   doklam prose, kot janci ponizni,
   kak obdrže, kot vuci pohlipni.
Al u starcu biva zrela mudrost,
   proma ljubi vernost i pokornost,
   veruj, nympha, drago ću t' dvoriti,
   kak premorem službu obvršiti.