Arkulin/Treći čin
| ← Drugi čin | Arkulin: — Treći čin autor: Marin Držić |
Četvrti čin → |
Prvi prizor
uredi
ARKULIN: Ovi su becchi futui asedijali mene ovdi. Vukava, što se ima činit?
VUKAVA: Brižna, gospodaru, nije nikoga; ti se si prem pripao.
ARKULIN: Pripao, an? Vukava, dva jednomu dušu vade, a Orlando nigda ne ktje neg jednoga na sebe.
VUKAVA: Brižna, oni li Orlanda na Placi?
ARKULIN: Vukava, ti ne razumiješ! Oni je Orlanda mrtav na Placi; ja se od živijeh vragova bojim. Kad nije nikoga doli, izmimo se odovle, ter ćemo o našem poslu gdigodi s strane u kojojgodi ulici govorit.
VUKAVA: Pođimo, kako je tebi drago. Nemo' ve te štitine nosit i ogrni ve se tom čošinom.
ARKULIN: Vukava, ovo što sam u gveri dobio nije mi sramota nosit, - ovo je moja čâs; poslije, ako bi gdje ovi bekaci izišli, da se mogu od njih štitit. U frotu će doć, kao hvrljci, na mene, er znaju er ja oružjem igram fjorito; ja rukami igram i fjorižam.
VUKAVA: Znam er umiješ i tancat.
ARKULIN: Ja li?
VUKAVA: Hod'mo opravit što imamo.
ARKULIN: To li ja?
Drugi prizor
uredi
MARIĆ: Viculine, pokli je to tako, bolje je, ja vidim, da Ančicu, moju nevjestu a tvoju sestru, udamo, ako se more, za ovoga starca Arkulina, er vele da je bogat.
VICULIN: Udat ju za mírom, da se ovi pasalijeri oko nje vrte ovako kako psi oko kučke! Giuraddio, kako neću komportit tu vergonju.
MARIĆ: Viculine, da šta hoć' da učinimo?
VICULIN: Da ga na peče isiječemo.
MARIĆ: Viculine, ovdi nijesmo na otoku, ki ne ima vrata. Iza míra, misser mio, nije lasno uteć, er se zatvora.
VICULIN: Mariću, učinio mi je jednu indžuriju, ka se nije, giuraddio...
MARIĆ: Što ti je učinio?
VICULIN: Oružje mi je ugrabio per superchiaria.
MARIĆ: Oružje ti je ugrabila ona opuzena guska?! To li si što se hvaljaše?
VICULIN: Za mirom, Mariću, svezane nam su ruke; kad sila dođe, trijeba joj se je poklonit.
MARIĆ: Tako je, basta!
VICULIN: Znaš ka je? Trijeba je da mu se ova žena navrže na kimudrago način, er mi ne valja, misser mio, da komportimo ovu sramotu u kući našoj.
MARIĆ: Giuraddio, er ka mu godi otočka dođe za ovi mir, među ove pasalijere, otruje se kao o kugu, i ke ne idu u grad svete su svetice. A na izuli ne imamo strah od pasilijera, perdidžornata, mandžagvadanja, ki mi placaju. Velekrat im sam stražu čuvao, kad dođu na Lopud s leuti.
VICULIN: E, vazda s njekijem leuti dođu, ter mi počnu versat; scijene da mogu štogodi od Lopuđaka avancat, ter im para na Prijekom dunižat u Dubrovniku. O, Maro, ho'mo na plakijer! Prvom ga nađem toliko iza mira, ukazat mu ću što je Viculin.
MARIĆ: Što učinismo za ovu našu zlu pečenicu?
VICULIN: Da se čini što se može.
MARIĆ: Ja znam što ću učinit: hoću da mu je vržemo u kuću, ili hoće ili neće; ako ne ustjedbude, imam jednoga negromanta prijatelja; činiću da učini za mene cose de altro mondo.
VICULIN: Istom da mu vrha dođemo pasalijeru od komarde.
MARIĆ: Hod'mo opet u kuću, ter ćemo se bolje dogovorit.
VICULIN: O, Džuho! O, bestro! Vidje li ju? Galanta ti je tamaša, ribe me ne jele!
Treći prizor
uredi
ARKULIN: Caga sangue! Sto dukata, sto dukata pita!
VUKAVA: Poklisaru se glava ne odsijeca; u tebi stoji.
ARKULIN: Ribaodo, nije li zadosta da ju dobro hoće ovaki gospodar? Sto dukat! Zle žene!
VUKAVA: Pođi ve s vragom od mene, ne psuj me, u zao čas ti bijes u oćas udrio! Tamo te gučula zadavila!
ARKULIN: Sto dukat, smrdećice, gnjilo meso! Tko sto dukat ima u ovo brijeme? Gdje da se mogu dobit? Stat pitaju ribaode. - Ah, Kučivrate, gdje si, moja vjerna sluga i kmete?
KUČIVRAT: Gosparu, što je, za Boga, gosparu, viteže i junače? Ovo ti Kučivrata, tvoga vernoga sluge.
ARKULIN: Ah, Kučivrate, u najbolje si doba došao! Uzmi ovi štit i mač.
KUČIVRAT: Golema štita! Dje ga se si dobavio?
ARKULIN: Kučivrate, junaci junački oružje dobivaju.
KUČIVRAT: Haj! haj! Vrijedni gospodaru!
ARKULIN: Kučivrate, pripravi se da ugrabimo ljubovcu.
KUČIVRAT: Ovo sam, gospodine, s mačem na tvoju zapovijed.
ARKULIN: Gdje bi Milov?
KUČIVRAT: Ovo i Milova, po brašance Božije.
ARKULIN: Što je to u ruci, Milove?
Četvrti prizor
uredi
MILOV: Ah! ah! Rekoše mi da te hoće sjeć, ter donijeh ražanj, da ga probodem.
ARKULIN: Da ta pečenica?
MILOV: Ah! ah! Ne imah ju kad skinut.
KUČIVRAT: Nea, dobro bogme, dobro vitovarija valja.
MILOV: Ah! ah! Bogme sam i donio, - hoć' li pit?
KUČIVRAT: Dobro, dobro, po svetoga Savu, kao da se je sa mnom dogovarao!
ARKULIN: Kučivrate, ja viđu, in orden smo; da ova vrata po tleh vržemo!
KUČIVRAT: Pate, gosparu; hod' ti naprijed. Ah, da je peću želješca, sad bih ih u dvije peče učinio.
MILOV: Ah! ah! Sad ih ću ja probosti.
KUČIVRAT: Stan' s strane ti, dijete! Što se si smrzao? Otresi se!
MILOV: Ah! ah! Bogme ću pit.
ARKULIN: Kučivrate, što činimo? Da'mo asalt!
KUČIVRAT: Ne pij sada ti, vrag te popio!
ARKULIN: Ah, ribaodo, sto dukat u mene pita! Sto dukat, an?
MILOV: Sto dukat, an? Ah! ah!
KUČIVRAT: Sto dukat u gospara pita, pufrant, ah!
Peti prizor
uredi
LOPUĐANIN: Giuraddio, što je ovo?
KOTORANIN: Što je ova superkjarija oko naše kuće?
KUČIVRAT: Sto dukatova, ah!
LOPUĐANIN: Što ištete vi oko našijeh vrata?
ARKULIN: Muč'te svi vi, neka mi je ja nagovorit. Prida'te se, becchi futui, er vam sad otide kuća a fiamma e fogo.
VICULIN: Misser, što ćemo se pridavat? Što išteš oko našijeh vrata?
ARKULIN: Ančicu hoću za mene.
KUČIVRAT: Ančicu za gospara!
MILOV: Ančicu, ah! ah!
LOPUĐANIN: Giuraddio, prije ću život izgubit neg ću dat moju čâs.
ARKULIN: Nećeš? Kučivrate viteže, Milovrate sokole, skoči! Da'mo asalt!
LOPUĐANIN: Giuraddio, i s fustami sam konbatio, kao mi nećete vi sramotu učinit! - Sada, Mariću, spomeni se od našega staroga oružja.
ARKULIN: Kamenjem, ah, becchi futui, kamenjem!
KUČIVRAT: Ne boj se, gospodine Arkuline; štitom se pokrij! Milove brajene, ne ostavi nas!
ARKULIN: Kučivrate, daj da se retiramo.
KUČIVRAT: Retira'mo se! I ako t' para, da' da ručamo.
ARKULIN: Ah, kanalja, na tradiment kamenjem, ah!
LOPUĐANIN: Ah, ah, utekoše placari.
ARKULIN: Ho'mo zasad doma; ne zlo poskaramučasmo!
KUČIVRAT: Gosparu, da se ne biješe napetrio visoko, htijah ga u peče učinit.
MILOV: Ah! ah! A ja ih htijah probosti.
ARKULIN: In fine s miri se je mučno rvat; jeda se in piano kad nađemo! Na druga remedija trijeba je Ančicu imat; trijeba je Ančicu imat, a od sto dukata ne valja ni govoriti.
KUČIVRAT: Ančica za gosfara, ne inako, za gosfara, - a za nas pečenica. Milove, što činiš?
MILOV: Ah! ah! Ja pijem.
ARKULIN: Ah! Lotre jedan, brzo ti se požeže! Uljez'mo u kuću.
KUČIVRAT: A bogme sam i ja žedan, refira'mo se!
Šesti prizor
uredi
TRIPE: Koji ti mene skandao nađe danaska! Per Cristo, kao se sam ja lijevom prikrstio jutroska, a nijesam se ni stavio. S mirom, s Bogom šetah, a ova bjestija dođe i prva mu riječ bi - kilavče! Bogme ti je ugonenuo! Ma per la verzine Zuana kao mu ne zlo odgovorih; er one sekrete kotorske najbolje žene znaju. Biješe njeka bjestija aradžana, - ne zlo učinih er ovu kordetinu podbih, ako bi opet došao na mene, da se mogu branit od kurvina muža.
VICULIN: Mariću, ovo t' onoga Kotoranina, prijatelja tvoga.
MARIĆ: O, Tripe!
TRIPE: Tko zove?
MARIĆ: Ne poznavaš Marića tvoga?
TRIPE: Mariću, ti li si? A i maloprije te vidjeh, a ne stavih se od tebe. Što je od tebe? Kao se pasavaš?
MARIĆ: Njeki nas su skandali našli.
VICULIN: Giuraddio, oni pasalijer od trimjed!
TRIPE: Koji?
VICULIN: Oni što nas maloprije psova.
TRIPE: Oni li beko od svoje žene?
MARIĆ: Nu, uzidi gori, er imamo s tobom vele govorit.
TRIPE: A ja da uzidem.