Apel Hrvatskoga žrtvoslovnog društva hrvatskim vlastima
| Apel hrvatskim vlastima autor: Zvonimir Šeparović |
|
Hrvatsko kulturno vijeće izrazilo je potporu Apelu. Izvor: Apel hrvatskim vlastima, Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. 21. prosinca 2010. |
Povodom Dana ljudskih prava koji se prema Općoj deklaraciji Generalne skupštine UN-a o ljudskim pravima br. 217/11 u svijetu obilježava 10. prosinca, uvažavajući činjenicu da su Hrvatska i hrvatski narod veličinom i tragičnošću stradanja od posljedica vladavine totalitarnih sustava XX stoljeća na samom europskom vrhu, pozivajući se na činjenicu da su Europa i Hrvatska uz fašizam i nacizam označile i komunizam kao zločinački sustav pa osudile njegove zločine protiv čovječnosti, i to:
Rezolucijom Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o mjerama za uklanjanje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava iz 1996. godine;
Rezolucijom Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481. o osudi komunističkih zločina od 25. siječnja 2006., kojom su osuđeni totalitarni komunistički sustavi bez iznimke te označeni masovnim povrjedama ljudskih prava poput pojedinačnih i masovnih ubojstava i smaknuća, umiranjima u koncentracijskim logorima, izgladnjivanjima, deportacijama, mučenjima, prisilnim radom i ostalim oblicima fizičkog terora, uz utvrđenje da se neke države nisu distancirale od zločina koje je počinio totalitarni komunistički režim pa se stoga snažno osudilo masovno kršenje ljudskih prava od strane komunističkih režima i izrazilo sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama, a sve se postkomunističke partije odnosno države pozvalo, ako to već dotad nisu učinile, da ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina komunističkog režima i osude ih bez ikakvih nejasnoća;
Deklaracijom Hrvatskog Sabora iz 2006. godine o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj u vremenu od 1945. do 1990., kojom se u Hrvatskoj do danas na žalost samo deklarativno prihvatilo njom zadane obveze, ali ne i započelo s njezinom društvenom provedbom, unatoč činjenici da je hrvatsko društvo posve rijedak primjer europskog društva današnjice još teško opterećenog neriješenim pitanjima posljedica totalitarnih sustava iz vremena II. svjetskog rata i posebno njegovog poraća, ali i još uvijek živućeg naslijeđa totalitarnog sustava komunizma kao posljedice vladanja komunističke totalitarne diktature od 1945. do vremena demokratskih promjena 1990., kada je upravo zlo takvog komunističkog totalitarnog, jednopartijskog, nedemokratskog i protunarodnog sustava, hrvatski narod umjesto u mir, slobodu i političko višestranačje slobodnih europskih društava, nespremnog i razoružanog izručilo krvavoj borbi sa srpskim vanjskim i unutarnjim napadačem za sam narodni i državni opstanak;
Rezolucijom Europskog Parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 02. travnja 2009., kojom je utvrđeno da ni jedno političko tijelo ili politička stranka nema monopol tumačenja povijesti pa se pozvalo na specijalizirano znanstveno istraživanje povijesti totalitarizma te otkrivanje i prosudbu svih zločina koje su počinili komunistički totalitarni režimi, a sve to u cilju pomirbe koju je moguće postići priznanjem odgovornosti za počinjene zločine i traženjem oprosta, imajući pri tome u vidu potrebu moralnog preporoda;
Deklaracijom Europskog parlamenta o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma, koja se u Hrvatskoj do danas na žalost institucionalno i javno prešućuje;
pozivajući se na Zaključke Petog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa održanog od 18. do 20. lipnja 2010. u Zagrebu i Voćinu kojima je zatraženo da hrvatske vlasti primijene europske pravne norme na zločine totalitarnih režima počinjene u Hrvatskoj;
podsjećajući na apele Hrvatskog žrtvoslovnog društva i Udruge Daksa 1944/45 upućene državnim vlastima Republike Hrvatske za uvođenjem 23. kolovoza Danom žrtava totalitarizma u Hrvatskoj sa svojih skupova održanih u Zagrebu i u Dubrovniku 23. kolovoza 2010.;
podržavajući peticiju Komisije „Justitia et pax" Hrvatske biskupske konferencije upućenu Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske u povodu Svjetskoga dana ljudskih prava i uoči popisa pučanstva 2011. godine;
uzimajući u obzir opću neupitnost važenja pravila međunarodnog ratnog i humanitarnog prava te obvezu njihove primjene i u razdoblju prije, tijekom i nakon II. svjetskog rata, budući da povijest nastanka, važenja i razvoja ženevskih konvencija o zaštiti žrtava rata seže sve do daleke 1864. godine; upućuje
za neodložnu primjenu europskih normi o pravu i zaštiti žrtava totalitarnih sustava u Republici Hrvatskoj,kojom će se uz nepristranu primjenu ustavnih i zakonskih odredbi hrvatskog zakonodavstva stvoriti uvjeti za:
specijalizirano znanstveno istraživanje povijesti totalitarizma, otkrivanje i prosudbu svih zločina koje su počinili komunistički totalitarni režimi i prestanak svakog daljnjeg manipuliranje brojem žrtava čime se do sada, iz ideoloških, političkih ili inih razloga, vrijeđalo sve žrtve i nad njima činilo daljnji produženi zločin, neovisno o totalitarnom sustavu koji im je uskratio osnovno ljudsko pravo na život, slobodu i dostojanstvo;
istraživanje mnoštvenih grobišta iz II svjetskog rata i poraća (preko 1500 do sada otkrivenih) te za obvezujuće otkrivanje još do sada neotkrivenih, dostojno pokapanje posmrtnih ostataka žrtava, za dolično obilježavanje mjesta njihova stradanja i njihovom mučeništvu doličan javni i obrazovni spomen, a u ovome trenutku posebno za obvezujuću daljnju istragu i dostojno pokapanje žrtava besprimjernog monstruoznog zločina počinjenog u slovenskom rudniku Huda jama, čija su mučenička trupla kao svjedočanstvo nad njima počinjenog sotonskog zločinstva ostala sačuvana, a kojima prijeti nečovječno vraćanje u okna njihovoga mučeništva;
izradu hrvatskog žrtvoslovnika koji će poimenice bilježiti svaku hrvatsku žrtvu totalitarnih sustava XX stoljeća, za koje postignuće smatramo da je popis hrvatskog pučanstva u 2011., s obrascem koji će sadržavati i upit o članovima obitelji stradalim u ratu, poraću i tijekom kasnije totalitarne komunističke vladavine, hrvatskim vlastima obvezujuća prigoda i ispit savjesti;
povrat nasilno oduzete imovine i dostojanstva preživjelim žrtvama zločina ili njihovim potomcima, podsjećajući da je savjest hrvatskih državnih vlasti do danas teško opterećena onemogućavanjem prava povratka na svoja ognjišta tisućama onih Hrvata koji su tek zbjegom uspjeli spasiti svoje živote, a koji su poput prognanika Boričevca, Zrina, Španovice, Udbine, Priboja i ostalih brojnih hrvatskih mjesta i krajeva, u statusu prognanika još od 1941., 1943. i/ili 1945. godine. Republika Hrvatska obvezana je svojim ustavnim i zakonskim odredbama, kao i europskim odnosno međunarodnim normama o pravu i zaštiti žrtava i na neodgodivo djelatno zauzimanje za pravo na povratak i nezakonito im otetu imovinu za desetke tisuća Hrvata prognanih s područja susjednih i okolnih država, kako onih iz vremena II. svjetskog rata i poraća, tako i onih iz vremena Domovinskog rata;
zakonska zabrana veličanja i javnog isticanja simbola totalitarnog sustava komunizma te pokušavanja pretvorbe komunističkog sustava koji je normama europske i šire međunarodne zajednice naroda jednodušno označen zločinačkim bez iznimke u navodni antifašizam, jer je komunizam za svoje vladavine u Hrvatskoj izravno zatirao i stvarno poništio sve odlike odnosno vrjednote antifašizma, o čemu primjerice zorno svjedoče i počinjeni najteži zločini protiv čovječnosti nad dokazanim i od fašističkih talijanskih vlasti proganjanim dubrovačkim antifašistima nakon partizanskog zauzimanja Dubrovnika u jesen 1944., čime su komunističke vlasti iskazale svoju pravu ideološki totalitarnu ili protuhrvatsku zločinačku narav prispodobivu fašizmu ili nacizmu, ali nikako antifašizmu;
jasno određenje tijela državne vlasti Republike Hrvatske o komunističkim tzv. „revolucionarnim" ili „sudovima nacionalne časti", kao i potonjim jugokomunističkim sudovima kao ideološkim i političkim sudištima pa za poništenje njihovih presuda i rehabilitaciju njihovih žrtava, uz stvaranje uvjeta za provedbu mogućih obnova postupaka, razumijevajući da je osnovna svrha postojanja tih sudova bila postignuće ideološke represije u kojoj su u Hrvatskoj ostvarili punu narav okupacijskih sudova, a da pritom zbog izostanka svake nezavisnosti, provedbe ispitnog postupka, čak i zabrane prava na obranu i pravni lijek pa sve do osnovne pravne neukosti tog revolucionarnog pravosudnog osoblja, nisu ostvarivali ni jedno od bitnih pravnih obilježja pravosudnih tijela;
zasluženi dostojni društveni ugled hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i dolično državno spomen-obilježavanje svih mjesta koji su zbog počinjenih stravičnih mnoštvenih zločina srpskog napadača postali simboli stradanja hrvatskog naroda poput Borova Sela, Ćelija, Voćina, Škabrnje, Nadina, Dalja, Saborskog, Široke Kule, Gvozdanskog i inih mjesta u Republici Hrvatskoj, ali i susjednim joj državama, kao i za pronalazak pa kažnjavanje ratnih zločinaca, umjesto suprotno europskim odnosno međunarodnim normama, njihovog dosadašnjeg nedoličnog zanemarivanja ili čak i pokušaja umanjivanja i prikrivanja.
Pozivamo Vladu Republike Hrvatske da predloži Hrvatskom saboru da se 23. kolovoz i u Republici Hrvatskoj proglasi europskim danom sjećanja na žrtve totalitarnih sustava (nacizma i komunizma).
Pozivamo sva tijela hrvatske državne vlasti na neodložno ispunjenje svoje obveze uspostave jednakih mjerila za sve žrtve totalitarizama, jednako kako je Opća skupština UN-a uspostavila Opću deklaraciju o pravima čovjeka kao zajedničko mjerilo za sve narode i sve države, neodložnim djelovanjem k uspostavi i održavanju takvih društvenih uvjeta koji će omogućiti poštovanje i djelatno promicanje onih životnih vrijednosti koje su hrvatski narod i međunarodna zajednica naroda kroz duže povijesno razdoblje iskustveno spoznali pa u svoju ukupnu baštinu i prihvatili kao zdrave temelje duhovnog i materijalnog bitka, razvoja i opstanka pojedinca, obitelji i naroda, država i međunarodnih zajednica, u koje vrijednosti neupitno spadaju i opće priznate europske odnosno međunarodne norme o pravu i zaštiti žrtava.
Ovaj Apel je prihvaćen na Svečanoj akademiji Hrvatskog žrtvoslovnog društva održanoj u dvorani muzeja „Mimara" u Zagrebu, u subotu 11. prosinca 2010. godine. Apel ostaje otvoren za potpisivanje svim hrvatskim udrugama koje promiču ljudska prava.
Prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović
Predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva
Udruge potpisnice:
Hrvatsko žrtvoslovno društvo
Udruga Daksa 1944/45, Dubrovnik
Hrvatska udruga Domobran, Dubrovnik
Hrvatski obredni zdrug Jazovka, Zagreb
Fondacija Kardinal Alojzije Stepinac, Zagreb
Zdrug hrvatske obrane N.Š. Zrinski, Zagreb
Hrvatsko odgovorno društvo, Zagreb
Hvidra Črnomerec, Zagreb
Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva, Zagreb
Udruga za potporu bačkim Hrvatima, Zagreb
Hrvatska bašćina, Zagreb
Zajednica prognanih, izbjeglih i iseljenih Bosanska posavina, Zagreb
Udruga bosanskohercegovačkih Hrvata, Zagreb
Udruga hrvatskih ratnih veterana 5. gbr. HV „Sokolovi", Zagreb
Udruga „Dr. Milan Pl. Šufflay", Zagreb
Hrvatski obranbeni red, Zagreb
Hrvatski pokret za život i obitelj, Zagreb
Narodni savez Nijemaca Hrvatske, Zagreb
Hrvatsko-njemačka udruga, Zagreb
Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, Varaždin
Hrvatski obredni zdrug Jazovka – Krila Đakovo