Njeki dan u proću dzorja
svijetla sjaše još danica,
kad k nam dođe iz zagorja
jedna mlada pa tjerica,
gdje u skupu mi pastiri 5
čuvahomo naša stada,
tko popijeva, a tko sviri,
tko ljuvene pjesni sklada;
živim plamom koje lice
stida i srama sve gorjaše 10
a na glavi od ružice
s biserom joj vijenčac sjaše.
Na njoj ruho jak snig bili,
a okol nje bijela vrata
s biserom se bjehu svili 15
dvije zauze čista zlata
Svezav ruke k nam pristupi
tuj žalosna, mila i draga,
plačnijem glasom ter zaupi:
„0 pastiri bratjo draga! 20
Ja mlađahna pastirica,
pasuč stado po zagorju,
gorom začuh dva slavica,
gdje spijevaju u lovorju,
jedan drugom gdi se tuži, 25
i žalosno gdi govori:
,Sa mnom, druže, žalos druži
u zelenoj ovoj gori,
sa mnom tvori jade i cvile,
i boljezni, dragi druže, 30
da gizdave onej vile
i od voda k nam pridruže.
I ti, slavna skrovna vilo,
ka iz luga s nami pjesni
svakčas spijevaš drago i milo, 35
s nami spijevaj sej boljezni:
er smrt huda, jaoh, porazi
i Držića život skrati,
s nami tužne glase glasi,
da ga bude svak plakati. 40
Još ti, svijetla zgar s nebesi,
koja s drazim primaljetjem
sve planine i polja uresi
drobnom ružom, svacim cvijetjem,
ne prosiplju, jaoh, ružicu, 45
ni lijer bijeli zgar s prodzora,
neg' džilj bijeli i ružicu,
kada svijetla sine dzora,
da poznaju gusti luzi,
bistre vode i planine, 50
da ga željno sve prosuzi,
lijes, kamenje i ravnine,
i živuće sve živine,
cvijetja, trave i ptičice,
vrh svih, druže lužanine, 55
sa mnom spijevaj sej tužice."
Toj kad reče pastirica,
željno iz srca uzdišući,
a rumena bijela lica
bijelijem velom utirući, 60
tada Sasin, ki ljubljaše
već Držića neg sve oči,
iz srdašca željno uzdaše,
ter se obrati put istoči,
ter zaupi: „Ah, nesrećo, 65
ah prokleta smrti huda,
od svijeh mojijeh dobar smećo,
ka me udaraš oda svuda,
dali hotje taj tvoja sila
i taj tvoj stril jadoviti 70
pored s tobom smrt nemila
mene od drazih razdiliti?
Ah jaoh meni! moj Držiću,
koji bješe slava i dika,
sve mladosti, drag mladiću, 75
svijetla časti Dubrovnika;
koga slavno ime teče,
dike i slave po svem sviti,
i koje će slavno biti
dočim žarko sunce istječe!" 80
Toj kad reče, štapak uze,
tere pođe put od luga,
utirući grozne suze,
s psom, ki bješe š njim za druga.
