Antioh Epifan pada ozbiljno bolestan
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Antioh Epifan pada ozbiljno bolestan |
- (1 Mak 6.117; 2 Mak 1.1117)
- 9 1 A nekako u to vrijeme, dogodi se da Antioh bijaše vratio se bez slave iz oblasti Perzije. 2 On bijaše naime ušao u grad
imena Perzepolis2 u tu bijaše poduhvatio se pljačkanja templa i tlačenja grada. Osim toga, mnoštvo podižući se dohvati oružje, i dogodi
se da Antioh, nagnan u bijeg od domaćih stanovnika, morade izvesti jedno ponižavajuće povlačenje. 3 Kako se on nalažaše pokraj
Ekbatana1, on saznade što se bijaše dogodilo Nikanoru i Timotejevim ljudima. 4 Ponesen gnjevom, on mišljaše naplatiti Židovima
uvredu nanesenu od onih koji ga bijahu nagnali u bijeg. On dakle zapovijedi vozaču da potjera njegova kola ne zaustavljajući se sve da bi
požurio svršetak putovanja, tada kad već bijaše pod udarom presude Neba. On naime, u svojoj oholosti, bijaše rekao: ” Ja ću od
Jeruzalema načiniti zajedničku jamu Židovima kad budem onamo stigao.“ 5 Ali Gospod koji sve vidi, Bog Izraelov, udari ga jednom
neizlječivom i nevidljivom ranom. Jedva što je bio izrekao tu rečenicu kad ga spopadoše jedna neizlječiva bol utrobe i jedan oštri grč, 6
što ne bijaše drugo do pravda jer bijaše mučio utrobu drugih ljudi brojnim i nečuvenim mukama. 7 Ali on ne umanji ni malo svoju drskost;
on raspirivaše protiv Židova vatru svojeg gnjeva i zapovijedaše ubrzati njegovo putovanje. Iznenadno on pade s kola koja juriše uz
tresak: povučen u jedan nesretan pad, svi udovi njegovog tijela bijahu smlavljeni. 8 A taj čovjek koji netom vjerovaše što vjerovaše u
svojem nadljudskom hvalisanju, da može zapovijedati morskim valovima i koji sebi umišljaše da može vagom vagati visinu planina2,
ležaše na zemlji i morade biti odnesen u jednom ležaju, čineći očiglednim pred svima moć Božju. 9 Bijaše to na toj točki da oči bezbožnika
vrviše od crva, kad s užasnim bolovima njegovo se tijelo još živo raspadaše u komadiće i da, zbog smrada, sva vojska osjećaše
mučninu od tog truljenja. 10 Onoga koji malo vremena prije toga mišljaše dohvatiti zvijezde s neba, nitko sada nije mogao prenijeti zbog nepodnosive neugodnosti tog vonja.
- 11 Najzad u taj čas on započe, skršen, skidati tu prekomjernu oholost i postajati svjestan svojeg stanja pod božanskim bičem,mučen bolnim napadajima. 12 Kako ni on sam ne mogaše podnositi vonj koji se širio, on priznade: ” Pravedno je podvrgnuti se Bogu,
jednostavno smrtan, okaniti se izjednačavanja s božanstvom.“ 13 Ali molitva tog gnusnog bića iđaše k jednom gospodaru koji nije više
imao milosti za njega: 14 on obećavaše proglasiti slobodnim sveti grad prema kojem se bijaše zaputio da ga sravni i načini jednu
zajedničku grobnicu, 15 da će učiniti jednakim Atenjanima te Židove koje bijaše sudio nedostojnima čak i posebne grobnice, dobrima
da posluže za hranu pticama grabežljivicama ili da budu bacani zvijerima zajedno sa svojom djecom, 16 da će ukrasiti najljepšim
milodarima sveti Templ koji nekada bijaše pljačkao, da će mu višestruko vratiti sve svete posude i namiriti svojim vlastitim prihodima
troškove *svetišta1. 17 Čak što više, on obećavaše postati Židovom i prekrstariti sva nastanjena područja objavljujući moć Božju. 18 Ali
kako se njegove patnje ni na koji način ne stišavaše, jer pravedno suđenje Božje ga mučiše, obeznađen svojim stanjem, on napisa
Židovima pismo prepisano u nastavku, u obliku molbe, i sastavljeno ovako:
