1 1 Bijaše jedan čovjek iz RemataimSofima, iz, planine Efraimove. On se zvaše Elkana, sin Jerohamov, sin Elihuov, sin Tohuov, sin Sufov, jedan Efratejen[1].
2 On imaše dvije žene; jedna se zvala Ana, a druga Penina. Penina imaše djece, Ana ih nije imala.
3 Svake godine, taj čovjek uspinjaše se iz svog grada za pokloniti se pred GOSPODOM, svemoćenim, i za *žrtvovati mu u Silu[2]. Bijahu ondje, kao svećenici GOSPODOVI, dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas.
4 Dođe dan kad Elkana nuđaše žrtve. On imaše običaj davati dio svojoj ženi i svim sinovima i kćerima Penininim.
5 Ali Ani, on davaše jedan počasni dio[3], jer je to bilo što Ana volješe, iako ju je GOSPOD učinio nerotkinjom.
6 Osim toga, njena joj suparnica nije prestajala nanositi uvrede da bi je ponizila, jer ju GOSPOD bijaše učinio nerotkinjom.
7 Tako postupaše Elkana svake godine, svaki put kad se uspinjala u Kuću GOSPODOVU; tako joj Penina nanosiše uvrede. Ana zaplaka i odbi jesti.
8 Njen muž Elkana joj reče: ” Ana, zašto plačeš ti? Zašto ti je srce tužno? Ne vrijedim li ja za tebe više no deset sinova? “
9 Ana se diže nakon što se jelo i pilo u Silu. Svećenik Eli bijaše sjedio na svom sjedištu na ulazu u Hram GOSPODOV.
10 Puna gorčine, ona uputi jednu molitvu GOSPODU plačući bezmjerno.
11 Ona načini ovaj zavjet : ” GOSPODE svemogući, da se ti udostojiš pogledati jad tvoje sluškinje, sjetiti se mene, ne zaboraviti svoju sluškinju i dati svojoj sluškinji jednog dječaka, ja ću ga dati GOSPODU za sve dane svojeg života i britva neće prijeći preko njegove glave[4]“.
12 Kako ona produžavaše svoju molitvu pred GOSPODOM, Eli promatraše njena usta.
13 Ana govoriše u sebi. Samo su joj se usne micale. Nije se čuo njen glas. Eli ju držaše jednom pijanom ženom.
14 On joj reče: ” Hoćeš li ti biti dugo vremena pijana? Idi odspavati svoj mamurluk! “
15 Ana mu odgovori: ” Ja nisam, moj gospodine, jedna žena udarena u glavu[5], niti sam pila vina ni bilo što opojno. Ja se samo povjeravah GOSPODU.
16 Ne drži sluškinju svoju za jednu ništariju, jer to je prekomjernost mojih briga i moje tuge koji su me doveli da sam govorila sve do sada. “
17 Eli joj odgovori: ” Idi u miru, i nek' ti Bog Izraelov dodijeli sve što si mu iskala! ”
18 Ona reče: ” Nek' sluškinja tvoja nađe milost u tvojim očima! “ Žena ode, jede i ne imade više isto lice.
19 Oni se digoše u rano jutro i pokloniše se pred GOSPODOM; potom oni se vratiše k domu svom u Ramu. Elkana poznade[6] svoju ženu Anu, a GOSPOD se sjeti nje.
