Akhiorova besjeda
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Akhiorova besjeda |
- 5 Akhior, zapovjednik svih sinova Amonovih, njemu reče: ” Nek, dakle, moj gospodin sasluša jednu rijezč iz usta svog sluge4 i ja ću ti izvijestiti istinu o narodu koji nastanjuje tu planinsku oblasti boravi blizu tebe. To neće izići laž iz usta sluge tvog.
- 6 Taj narod je jedan potomak Kaldejaca5.
- 7 Oni boraviše najprije u Mezopotamiji, jer nisu htjeli slijediti bogove svojih otaca6, koji bijahu u zemlji Kaldejaca.
- 8 Oni napustiše put svojih predaka i obožavahu Boga nebeskog, Boga kojeg su oni upoznali. On ih potjera daleko od lica njihovih bogova, oni se skloniše u Mezopotamiji i ondje boraviše dugo vremena.
- 9 Njihov Bog im reče da iziđu iz svog boravišta i da idu u zemlju Kanaanovu. Oni se tu nastaniše i mnogo uvećaše svoje zlato, svoje srebro i svoja brojna stada.
- 10 Oni siđoše u Egipat, jer jedna glad bijaše prekrila lice zemlje Kanaanove, i oni ondje boraviše tako dobro da su mogli opstati u životu, da su ondje postali jedno veliko mnoštvo i da njihova rasa postade neizbrojiva.
- 11 Kralj Egipta se diže protiv njih i iskoristi protiv njih jednu vještu politiku izrade opeka1; on ih ponizi i pretvori u robove.
- 12 Oni zavapiše prema svom Bogu, koji udari svu zemlju Egipat udarcem bez lijeka2 i Egipćani ih protjeraše iz svoje nazočnosti.
- 13 Bog pred njima osuši Crveno more
- 14 i izvede ih cestom od Sinaja i Kadeš-Barnea. Oni protjeraše sve one koji stanovahu u pustinji.
- 15 Oni se smjestiše u zemlji *Amorita i istrijebiše sve Hešbonite3 u svojoj sili. Nakon što su prešli Jordan, oni zaposjedoše sve planinsko područje.
- 16 Oni protjeraše iz svoje nazočnosti Kanaana, Perizita i Jebuzita, Sišema i sve Girgašite4 i oni stanovaše ondje mnogo dana.
- 17 Dok ne zgriješiše pred svojim Bogom, sreća bijaše s njima, jer oni imaju sa sobom jednog Boga koji mrzi nepravičnost.
- 18 Ali kad se oni udaljiše od puta koji im on bijaše postavio, oni bijahu strašno istrijebljeni u brojnim ratovima i biše odvedeni u ropstvo u jednu stranu zemlju. Templ njihovog Boga bi sravnjen, a njihovi gradovi biše osvojeni od njihovih protivnika.
- 19 A sada, nakon što su se vratili k svom Bogu, oni su se podigli iz tuđine kamo bijahu raspršeni1, zauzeli Jeruzalem gdje je njihovo *svetište i smjestili se u planinskoj oblasti, jer ona bijaše pusta.
- 20 Sada dakle, gazda i gospodine, ako ima jedan manjak u tom narodu, ako zgriješe protiv svog Boga i mi opazimo kod njih taj uzrok pada, mi ćemo zaratiti s njima.
- 21 Ali, ako nema nepravde u njihovom narodu, nek' moj gospodar prođe mimo, iz straha da Gospodin njihov Bog njih ne zaštiti. A mi budemo izručeni sramoćenju pred svom zemljom2.“
