Životopis predsjednika Franje Tuđmana

Izvor: http://predsjednik.hr/Predsjednik

Dr. Franjo Tudjman povjesnicar i drzavnik

Hrvatski povjesničar i predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman rođen je u Velikom Trgovišću, općinskom mjestu u Hrvatskom zagorju, 14. svibnja 1922. Njegov otac Stjepan (bio je istaknuti član Hrvatske seljačke stranke) i majka Justina rođ. Gmaz imali su, osim Franje, još dva sina: Ivicu i Stjepana. Majka mu je umrla g. 1929., kad je pošao u pučku školu. Brat Stjepan poginuo je kao pripadnik antifašističkog pokreta u proljeće g. 1943. Oca Stjepana, iako je bio jedan od glavnih pokretača antifašističkog pokreta u Hrvatskom zagorju i član ZAVNOH-a i AVNOJ-a, likvidirala je u proljeće g. 1946. - zbog njegovih kritika nove jugokomunističke vlasti - tajna policija NR Hrvatske izvršavajući smjernice i odluke tadašnjega jugoslavenskog policijskog centra iz Beograda za uklanjanje svih stvarnih i mogućih ideoloških protivnika.

Osnovnu, odnosno pučku školu Tuđman je pohađao u rodnom mjestu (1929.- 1933.). Srednju je školu polazio u Zagrebu (1934.-1941.), gdje se je uzdržavao uglavnom sam, podučavanjem drugih. Već kao srednjoškolac sudjeluje u nacionalnom demokratskom pokretu, zbog čega je g. 1940. bio pritvoren.

Od g. 1941. sudjeluje u antifašističkom partizanskom pokretu i socijalnoj revoluciji u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Još u ratu, potkraj siječnja g. 1945., upućen je, kao jedan od hrvatskih predstavnika, u Vrhovni štab NOV i POJ u Beograd. Zatim radi u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva narodne obrane, pa u Generalštabu JNA i u uredništvu Vojne enciklopedije. U Beogradu završava i studij na Višoj vojnoj akademiji (1955.-1957.). Iako je potkraj g. 1960. promaknut u čin generala, već sljedeće godine (1961.) na vlastiti više puta postavljani zahtjev napušta aktivnu vojnu službu, da bi se mogao sasvim posvetiti znanstvenom i književnom radu. U Zagrebu g. 1961. osniva Institut za historiju radničkog pokreta i ostaje njegovim direktorom do g. 1967. G. 1963. izabran je - na osnovi habilitacije - za profesora na Fakultetu političkih znanosti Zagrebačkog sveučilišta, gdje je predavao predmet Socijalistička revolucija i suvremena nacionalna povijest. Stupanj doktora povijesnih znanosti postigao je g. 1965. na Zagrebačkom sveučilištu obranom disertacije "Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941."

Vrlo rano, još u prvoj polovini pedesetih godina, Tuđman se je počeo baviti znanstvenim radom. Objavio je veći broj radova - posebnih izdanja rasprava i članaka - više od 150 - iz povijesnih znanosti, vojne teorije, suvremene nacionalne povijesti, te filozofije povijesti, međunarodnih odnosa. Sudjelovao je na više znanstvenih simpozija u domovini i inozemstvu i držao predavanja na sveučilištima u Čeho-Slovačkoj, Italiji, Njemačkoj, Austriji, Kanadi i SAD. G. 1966. na Harvardskom je sveučilištu, u okviru serije Međunarodnoga seminara, održao predavanje pod naslovom "The Future of Supremacy and of Coexistence in the Nuclear Age of the World's History" (Budućnost prevlasti i supostojanja u nuklearnoj eri povijesti čovječanstva). Bio je član uredništva vojno-teorijskog časopisa "Vojno delo", redaktor i pomoćnik glavnog urednika "Vojne enciklopedije", suradnik i redaktor enciklopedija Leksikografskog zavoda" "Miroslav Krleža", glavni i odgovorni urednik časopisa "Putovi revolucije", član izdavačkog odbora časopisa JAZU "Forum", član izdavačkog odbora "Hrvatskog tjednika" i član uredništva "Glasnika Hrvatske demokratske zajednice".

Od g. 1962. do 1967. Tuđman je predsjednik Komisije za međunarodne odnose Glavnog odbora Socijalističkog saveza Hrvatske. Od g. 1965. do 1969. narodni je zastupnik Prosvjetno-kulturnog vijeća Sabora SR Hrvatske i predsjednik Odbora za znanstveni rad Prosvjetno-kulturnog vijeća Sabora. Bio je član Upravnog odbora i Izvršnog odbora Matice hrvatske i predsjednik Komisije Matice hrvatske za hrvatsku povijest. Član je Društva hrvatskih književnika od g. 1970. i član Hrvatskog centra PEN-a od g. 1987.

Već su prvi objavljeni Tuđmanovi tekstovi iz područja vojne doktrine i povijesti osvajačkih i oslobodilačkih ratova - u kojima je, polazeći s gledišta da svaki narod treba imati svoju oružanu silu, zastupao koncepciju naoružanog naroda i teritorijalne obrane - postali predmet kritike pobornika centralističko-hegemonističkih shvaćanja i optužaba zbog tobožnje nemarksističnosti i nacionalizma. Tuđmanova gledišta - u prvom redu njegovo protivljenje nametanja kompleksa krivice hrvatskom narodu zbog NDH u Drugomu svjetskom ratu, i osobito zbog ukazivanja na preuveličavanje jasenovačkih žrtava - izložile su ga političkim a zatim i sudskim progonima. G. 1967. bio je izbačen iz Komunističke partije. Morao je napustiti Institut, uklonjen je sa Sveučilišta i umirovljen radi sprečavanja javne djelatnosti, kad mu je bilo samo 45 godina. Kad je g. 1972. započeo progon hrvatskih disidenata bio je zatvoren, s tim da je trebao postati glavni optuženik zbog tobože sumnjivih veza s inozemstvom i hrvatskom emigracijom. Zahvaljujući intervenciji Miroslava Krleže kod Josipa Broza Tita, izbjegao je višegodišnju robiju koja mu je bila namijenjena pa je osuđen samo na dvije godine zatvora (kasnije je i ta osuda smanjena na devet mjeseci). U prvomu političkom procesu po Titovu odlasku s povijesne scene, ponovno je - u veljači g. 1981. - osuđen na tri godine zatvora i na zabranu svakoga javnog djelovanja u razdoblju od pet godina, i to zbog toga što je dao intervjue za švedsku i njemačku televiziju i francuski radio, u kojima je govorio o svojim povijesnim prosudbama, i u prilog pluralističke demokracije. U zatvoru u Lepoglavi proveo je od siječnja g. 1982. do veljače g. 1983., kad je bio pušten radi liječenja. U svibnju g. 1984. vraćen je u zatvor radi izdržavanja ostatka kazne, ali je u rujnu iste godine zbog pogoršanja zdravstvenog stanja uvjetno pušten iz zatvora.

Kad mu je g. 1987. vraćena putovnica, nakon što je sedamnaest godina bila oduzeta, putuje u inozemstvo - najprije u Kanadu i SAD, a zatim u europske zemlje - gdje svojim predavanjima dovodi do buđenja i stvaranja hrvatskoga nacionalnog demokratskog pokreta među hrvatskim iseljenicima. G. 1989. osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu i postaje njezinim predsjednikom. Nakon pobjede Hrvatske demokratske zajednice na prvim demokratskim izborima, održanim u Hrvatskoj poslije više od 50 godina, u Saboru je 30. svibnja g. 1990. izabran za predsjednika Predsjedništva tada još Socijalističke Republike Hrvatske. Nakon donošenja novoga demokratskog Ustava Republike Hrvatske - 22. prosinca 1990. - na neposrednim je predsjedničkim izborima u kolovozu g. 1992. ponovno izabran za predsjednika hrvatske države. Na II. općem saboru HDZ 15.-16. listopada 1993. ponovno je izabran za predsjednika te najveće političke stranke u novijoj hrvatskoj povijesti. Na drugim neposrednim predsjedničkim izborima u lipnju 1997. Tuđman je ponovo izabran za predsjednika hrvatske države. Kao državni poglavar, odnosno kao predsjednik Republike Hrvatske, svojim vodstvom hrvatske unutrašnje i vanjske politike ostvaruje punu samostalnost, suverenost i međunarodno priznanje demokratske države Hrvatske.

Redovni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od prosinca g. 1992. i nositelj međunarodnih nagrada i priznanja: "Catarina de Medici", studeni g. 1990.; Nagrada Centra za etničke manjine g. 1991.; počasni doktor Sveučilišta La Jolla, studeni g. 1990., te nositelj je više hrvatskih odlikovanja.

OBJAVLJENI RADOVI: Rat protiv rata. Partizanski rat u prošlosti i budućnosti (stud.), Zagreb, 1957., 1970.; Stvaranje socijalističke Jugoslavije (pov.), Zagreb, 1960.; Rojstvo socijalističke Jugoslavije(pov.), Ljubljana, 1961.; Okupacija i revolucija (raspr.), Zagreb, 1963.; Vojna proti vojni (stud.), Ljubljana, 1964.; Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941. (disertacija), sv. I. - II., Zagreb, 1965.; Velike ideje i mali narodi (stud.), Zagreb, 1969., 1970.; Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi (stud.), München-Barcelona, 1981., 1982.; Nationalism in Contemporary Europe (stud.), New York, 1981.; Državnost nacija - ključ mira Europe (stud.), Lidingo, 1982.; Die Nationalit[G2LU1]ätenfrage im heutigen Europa (stud.), Lidingo, 1986.; O povijesti rješavanja hrvatskog pitanja i samoodređenja naroda u svijetu (stud.), Toronto, 1987.; Stjepan Radić u hrvatskoj povijesti (monogr.), Sudbury (Canada), 1988.; Bespuća povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja, Zagreb, 1989.; II. izd. 1989., III. i IV. izd. 1990.; Izabrana djela sv. I - III, Zagreb, 1990. (Velike ideje i mali narodi, Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi, Državnost nacija ključ mira Europe; Bespuća povijesne zbiljnosti); Zna se. HDZ u borbi za samostalnost Hrvatske, sv. I., Zagreb, 1992., sv. II., Zagreb, 1993.; Irrwege der Geschichtswirklichkeit Eine Abhandlung über die Geschichte und die Philosophie des Gewaltübels, Zagreb, 1993.; Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji 1918.-1941., sv. I.-II., Zagreb, 1993.; Bespuća povijesne zbiljnosti, V. izdanje, Zagreb, 1994.; Izvješće predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana od stanju države i nacije na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskog sabora, Zagreb, (Sabor Republike Hrvatske), 1994.; Stanje hrvatske države i nacije. Izvješće predsjednika Republike i vrhovnog zapovijednika oružanih snaga Republike Hrvatske Hrvatskom saboru 22. prosinca 1994., Zagreb, (Ministarstvo obrane Republike Hrvatske - politička uprava, 1995.; Usudbene povjestice, Zagreb, 1995.; S vjerom u samostalnu Hrvatsku, Zagreb, 1995.; ZNA SE. HDZ u borbi za učvršćenje hrvatske državne suverenosti, sv. III., Zagreb, 1995.; Izvješće predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana o stanju Hrvatske države i nacije u 1995. godini, na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskoga sabora, 15. siječnja 1996.; Vlak slobode, Zagreb, 1996.; Povijesna sudba naroda, Zagreb, 1996.; Horrors of War: Historical Reality and Philosophy (engl. izdanje Bespuća povijesne zbiljnosti), Washington, 1996.; Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi, Zagreb, 1996.; Velike ideje i mali narodi, Zagreb, 1996.; Izvješće predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1996. godini, na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskog sabora, 22. siječnja 1997., Zagreb, 1997.; Das historische Schicksal des Volkes (njemačko izdanje knjige "Povijesna sudba naroda"), Verlagsbuchhandlung Šulek, Bonn, 1997.; Népek történelmi sorsa Velagatott irasok (kézirat gyanánt), (mađarsko izdanje knjige "Povijesna sudba naroda"), Budimpešta, 1997.; Misao hrvatske slobode - od nacionalne ugroženosti do državne samostalnosti (fragmenti misli i pogleda), Narodne novine, Zagreb, 1997.; Istoričeskata s'dba na narodite: Izabrani trudove (bugarsko izdanje knjige "Povijesna sudba naroda"), Akademično izdetelstvo, Sofija, 1997.; Dejinny udel národu, Vybrané texty (češko izdanje knjige "Povijesna sudba naroda"), HF studio, Praha, 1997.; ZNA SE. HDZ u borbi za učvršćenje hrvatske državne suverenosti, knjiga IV., Zagreb, 1998.; Izvješće predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1997. godini, na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskog državnog sabora, 27. siječnja 1998., Zagreb, 1998.; HDZ stožerna stranka demokratske Hrvatske, Zagreb, 1998.; Istoriskata sudba na narodite, Izabrani tekstovi (makedonsko izdanje knjige "Povijesna sudba naroda"), Skopje, 1998.; Bespuća povijesne zbiljnosti, (na kineskom jeziku), Peking, 1998.