Ženska ljubav

Ženska ljubav (Sliši vsaki človik ovo) autor: nepoznat

Ženska ljubav pjesma je koju je anonimni svećenik-glagoljaš ubacio u četvrtu glavu Ot ljubvi ženske djela Cvět vsake mudrosti, u Tkonskom zborniku iz prve četvrti 16. stoljeća. Pjesma je prepisana iz starijeg (latiničkog) predloška, a karakteristični su joj jugoistočniji ikavizmi te specifična grafija. Za razliku od djela na koje se nadovezuje, ova je pjesma mizogina te govori o mržnji protiv žene, a ne o ljubavi.

Sliši vsaki človik ovo
ter pameti vele dobro.
Ove riči ke su ovdi
na pamet vam vazda budi.
Razumnim vam se govori
vsaki od vas da razumi.
Čuj se vsaki moćno žene
kako ljute zale zmije,
navlastito redovnici
ki ste božji službenici.
Ne imij s ženom ča činiti,
ako nećeš zlo imiti.
Veće žena zlobe umi
nego djavli vsi pakleni.
Salamuna j' prehinila,
a Sansona umorila,
Apsalon se lip zoviše,
mnozi cić žen zlo imiše.
Ona ti je mriža morska
ter tonota zala gorska.
Ona obdan, obnoć lovi
tere mnoge duše gubi.
Obraz, noge, prsi kaže
na grih tebe da užeže.
Slatko vele uzgovori
tere mami na se gori.
Čini ona zaslipiti
tere Boga ne viditi.
Ljubve hude cića njeje
zabudeš [i] ime svoje.
Blaga svoga ne bi skratil
da bi ljubav jur š njom imil.
Zapustil bi jisti i piti
da bi ženi ugoditi.
A nî na svit još se rodil
ki bi ženi vse ugodil.
Ona t' četver prilik ima
ki sitosti nigdar nima.
A ovo su zli prilici
mladi ženi i divici:
oganj, pakal tere zemlja
ter studenac ki nima dna.
Oganj vazda drva užiže,
zadovolje reći neće;
pakal duše ki požira,
a sitosti nigdar nima;
da bi dažjilo vse godišće,
zemlja reći neće nišće;
ki preza dna jest studenac,
napunjen'ja nima konac.
Takova ti je vsaka žena,
pohoti j' ona vazda željna,
zla vučica vazda gladna
tere moćno vele žajna.
Nigdar ona nije sita
zale ljubve sega svita.
Da bi stida ne gledala
na trgu bi mnozim dala
ne gledajući stara, mlada,
listo budi u njem snaga.
Nigdar ne bi zadovolje,
neću veće, nimam volje.
Zato čuj se moćno žene
i tokoje slida njeje.
Ona t' lipo moćno poje
tere na grih podbu[ju]je.
Kada nje glas budeš čuti
tada ti misal moćno smuti.
Na nju kada ti pomisliš,
tud se vsemu zlu domisliš.
Kad očima nju pogledaš
napasti se tada podaš.
Š njom kad budeš govoriti,
tada budeš vas goriti.
Kad ju rukom ti ustiskaš
razum zgubiš, pamet nimaš.
Š njom kad budeš uzlegati,
ne da t' s mirom počivati
ter te často vele budi,
jer ju vžiže oganj hudi.
Ojme žene, hudo blago,
ko nî Bogu vele drago.
Kolika se zala čine
po vsem svitu cića žene.
Ona čini krv prol'jati
tere mnozih v pakal iti.
Ona ti je zlo oružje,
ostro vele, hudo vražje.
Djavle čini oružati,
suprotiva dušam stati
da si v raj ne vnidu
milost božju ter ne pridu.
Mnoga su se učinila
cića žene huda dila.
Gradi dobri, veli, mali
cića žen su doli pali.
Sela takoj i ladan'ja
zgubili su svoja stan'ja.
Zato čuj se vsaki togaj
da mu raspa žena ne da.
Da drži se starih svita
ter ne ljubte sega svita,
jer je ljubav sega svita
potrpen'je kako cvita.
Savsim tamna svitna dika
biži brzo kako rika.
To ča nam je vsim najmrže
mi tečemo strile brže
v starosti i mali moći,
ali smrti ni uteći.
Smrt ti pride brzo tako
od istoka munja kako.
Kada ona s tila pride
tada duša van izide.
Vsi bogati i ubozi
cića smrti gorko slzi.
Nisu bani, nisu kralji
suprotiva ki bi stali.
Zato ljubte Gospodina
Isukrsta, božja sina,
da on bude vas ljubiti
tere k sebi pridružiti
sa an'jeli, arhan'jeli
i svetimi apustoli.