Što je ljubav (u sladkoj nježnosti
Ti me pitaš), koja svietom vlada:
Je li iskra nebeske svietlosti,
Il' je klica zemaljskoga sáda?
Što je ljubav, kad njezini gosti
Plaču bolni s nezasitna glada:
Jedni u suzah bezbrojnih radosti',
Drugi u suzah bezbrojnih jada'?
Ljubav, dušo, na zemlji je tajna,
Božji pečat čoviečjih povelja',
Koga stoperv naša smert otvara.
Ljubav ovdie samo 'e dúga sjajna,
Koju sunce, milost stvoritelja,
Kadkad s kišom naših suzah stvara.
