Đakon Dimitrije od svoje mladosti
Krista je ljubio svete pun radosti.
Crkvi je srijemskoj on s revnošću služio,
S Bogom moleć se družio.
Donat i Fortunat, Silvan s njim posluju,
kraljevstvo milosti žele da osnuju:
svetim Evanđeljem vjerne su hranili,
od zla grijeha ih branili.
Njiva im plodom je bogatim rodila,
Bazilom, Stošijom krasno je plodila.
Sinerot, monah tih, iste je njive cvijet,
ljiljan čist koj' prezre svijet.
Sledeć svog biskupa Dmitar svjedočio,
za svog Gospodina krv je istočio.
S Krstom ko mučenik smrt gorku prošao
s krunom u raj je kročio.
S Dmitrom dičim te, Trojice slavimo,
za sve te milosti od srca hvalimo.
Dmitrov nek zagovor izmoli svima nam
ući u tvoj nebeski stan.
