Čudnovate zgode šegrta Hlapića/Sedma noć putovanja/VII

← VI

Čudnovate zgode šegrta Hlapića —  - VII. Kola u magli autor: Ivana Brlić-Mažuranić

VIII →

Tako je stajao Hlapić i gledao desno i lijevo po cesti kao da čeka pomoć.

Kad je tako pogledao natrag naprama gradu, opazi Hlapić kako se u daljini nešto miče po cesti. Ali s jedne se livade vukla magla preko ceste pa nije mogao na mjesečini raspoznati što se to miče u magli.

Samo se čulo kako nešto tiho polako štropoće.

U noći nitko ne misli najprije "to dolazi prijatelj", već svatko misli "to ide neprijatelj".

Tako je bilo i Hlapiću kad je razabrao da dolaze kola po cesti.

Bilo mu je nekako čudno na srcu, a Gita je kroz plač šaptala:

"O, Hlapiću, zašto smo pošli noću na put?"

Samo Bundaš je dizao njušku uvis i bio je zadovoljan.

Kola su se približavala i činilo se kao da se veliko brdo valja po cesti. U magli se svaka stvar čini triput veća negoli je uistinu. Već su kola došla u blizinu Hlapića i Gite.

Vidio se i čovjek koji je sjedio u kolima i tjerao svoga mršavog konja.

Uto je dobri mjesec zasvijetlio još jače svojim srebrnim svjetlom kola i čovjeka, a Hlapić i Gita kliknuše od radosti. Prepoznali su svojega prijatelja, siromaha košarača sa sajma!