Tobija (Šarić)/Glava 1.
← Glava .
|
Tobija (Šarić) |
Glava 2. →
|
1 Tobija je bio od plemena Neftalijeva, iz nekoga grada u Gornjoj Galileji, koji leži nad Naasonom prema zapadu i ima nalijevo grad Sefet.
2 U dane Salmanasara, kralja asirskoga, bio je odveden u ropstvo. Ali i u ropstvu ne odstupi od puta istine.
3 Sve, što je imao, dijelio bi svaki dan sa svojim zarobljenim zemljacima.
4 Premda je bio najmlađi između svih u plemenu Neftalijevu, nije pokazivao ništa djetinjasto u svojem ponašanju.
5 Dok su svi polazili k zlatnim teocima, što ih je bio dao namjestiti Jeroboam, kralj Izraelov, on jedini ostade daleko od tih sastanaka.
6 Išao je u Jeruzalem k hramu Gospodnjemu, klanjao se tamo Gospodu, Bogu Izraelovu, i prinosio vjerno sve svoje prvine i desetine.
7 Također je svake treće godine davao desetinu od svega obraćenicima i strancima.
8 Ovo i drugo vršio je po zakonu Božjem već u mladosti svojoj.
9 Kad postade zreo čovjek, uze Anu iz svojega plemena za ženu. Ona mu rodi sina, kojemu nadjenu svoje ime.
10 On ga je učio od djetinjstva, da se boji Boga i da se kloni svakoga grijeha.
11 Sa svojom ženom i sa svojim sinom dođe kao zarobljenik u Ninivu, gdje se sastade sa svojim cijelim plemenom.
12 A dok su svi jeli jela neznabožačka, on se uzdrža od tih jela i ne oskvmi duše svoje.
13 Jer se je spominjao Gospoda svim srcem svojim, dade mu Gospod, te nađe milost kod kralja Salmanasara.
14 On mu dopusti da putuje okolo po volji. I smio je raditi što je htio.
15 Tako je obilazio sve, koji su živjeli u ropstvu, i davao im spa-sonosne opomene.
16 Imajući deset talenata srebra, kojima ga bio kralj obdario, dođe i u Rages, grad medijski.
17 Jer je među svojim mnogobrojnim zemljacima našao u velikoj nevolji Gabela, koji je bio iz njegova plemena, dade mu uz obveznicu spomenutu svotu novaca.
18 Poslije dugo vremena umrije kralj Salmanasar, i sin njegov Senaherib postade kralj mjesto njega. Njemu su bili sinovi Izraelovi mrski.
19 Tada je Tobija obilazio svaki dan sve rođake, tješio ih i po mogućnosti dijelio svakomu od svojega imetka.
20 Hranio je gladne, zaodijevao gole i brižno pokapao mrtve i ubijene.
21 Također kad se je Senaherib na bijegu pred kaznenim sudom, što ga je bio Bog oborio na nj poradi njegove hule, povratio iz Judeje i pun krvi dao poubijati mnoge sinove Izraelove, Tobija je pokapao mrtva tjelesa njihova.
22 Čim je to bilo javljeno kralju, zapovjedi, da ga pogube, i zaplijeni sav imetak njegov.
23 Tobija pobježe sa sinom svojim i sa ženom svojom. Lišen svega imetka, nađe skrivalište; jer su ga bili mnogi zavoljeli.
24 četrdeset i pet dana kasnije ubiše kralja vlastiti sinovi njegovi.
25 Tobija se vrati opet u svoju kuću, i dadoše mu natrag sav imetak njegov.
← Glava .
|
Tobija (Šarić) |
Glava 2. →
|