Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/148

Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

imenovao županom Sane i Vrbasa (comitatum de Orbas et Zana honorem tenentem). Možda su uz kralja bili i Frankapani (knez Stjepan), a možda i koji od knezova Babonića (Blagajskih). Hrvatski ban Nikola Seč bijaše ostao u svojoj banovini, jer su ga ondje zadržavali drugi poslovi.

Prvih dana mjeseca srpnja bijase Ljudevit dopro do zupe Plive naokolo rijeke istoga imena (pritok Vrbasa), te je stao pred tvrdim gradom Sokolom, da ga podsjedne i osvoji. Dne 8. srpnja izdade on dvije povelje »u Plivi za podsjedanja grada Sokola u zemlji Bosni« (in Plyua in obsidione castri Zokol terre Boznensi), a 10. srpnja pisa »iz logora blizu Sokola* (in castris prope Zakol) pismo mleta6koj republici, kojim ju pozove, neka po-^lje u Hrvatsku svoga Covjeka, koji bi zajedno s banom Nikolom Se^om izravnao razmirice izmedju njezinih i njegovih podanika. §ta se je dalje zgadjalo, nije zabiljezeno; ali je nedvojbeno, da kralj Ljudevit nije taj put Tvrtka svladao, vec da su ga bosanski knezovi suzbili. Najvise je torn prigodom pomogao banu veliki vojvoda bosanski Vukac Mrvatinic, otac slavnoga Hrvoja. Cini se, da je upravo Vukac Hrvatinic suzbio kraljevu vojsku pod tvrdim Sokolom. Tri godine iza toga rata, naime 11. kolovoza 1366. izdade u zupi Rami pod gradom Frozorom »ban Tvrtko, sin gospodina kneza Viadislava i sinovac velikoga i slavnoga bana Stjepana, miloScu bozjom gospodin mnogim zemljam*, povelju vojvodi Vukcu Hrvatinicu, kojom mu darova citavu zupu Plivu s gradom Sokolom »za plemenito«. U toj povelji pripovijeda ban doslovce: »Stvorih milost svoju gospodsku svojemu vjernu sluze u ime vojvode VIkcu Hrvatinicu za njegovu vernu sluzbu u ono vreme, kada se podvize na me ugrski kralj u ime Ludovik, i pri- hodi u Plevu pod Sokol, i ondazi mi vojvoda Vlkac verno posluzi<. Provala kralja Ljudevita u Bosnu u srpnju 1363. nije dakle imala zudjena uspjeha. No ni ona druga vojska, koja bijase udarila na Usoru^ nije bila srecna. Ljudevitov zivotopisac, arcidjakon Ivan de Kikullevv^, za§utio je mudro puraz kraljeve vojske u zapadnoj Bosni, ali za drugu vojsku, koja je pod palatinom Nikolom Kontom i kolockim nadbiskupom Nikolom, s mnogim prelatima i velikasima dosla u Usoru pod grad Srebrenik, kaze naroCito, da nije mogla zauzeti te tvrdje, vec da se je vratila izgubiv.^i sila Ijudi i imanja. Ta je vojska nastradala tako Ijuto, da je izgubila i veliki kraljevski pecat, sto ga je nadbiskup Nikola kao kraljevski kancelar vazda sa sobom nosio. Da li je pecaia sludajno nestalo (casualiter amissi), ili je ukraden ili pak otet, ne moze se ustanoviti ; no kad se je to po Ugarskoj i Hrvatskoj proCulo, navalilo je sve na kralja, da im izdade povelje i podkrijepi no vim peiatom. Tvrtko bijaSe godine 1363. silu silom odbio i svoju banovinu odrzao. Dakako dB su .se tomu najvise radovali Mletci, koji nijesu nikako mogli pregorjeti Dalmacije, vec su svaku zgodu tezko izgledali, da namaknu svomu protivniku neprilika. S toga se i pozu- rise, te 7. rujna 1364. bana Tvrtka, njegova brata Vuka (Wolf), i njihovu majku Jelenu Subicevu primiSe za svoje prave gradjane zaradi tiste vjere, pune odanosti prema repu- blici. Medjutim Ljudevit nije klonuo duhom nakon prve nedace. Ne moze se poradi oskudnih izvora ustanoviti, §ta je sve Ljudevit snovao i radio, ali nije nevjerojatno, da je bosansku vlastelu bunio proti banu, obecavajuci im svoje zasebnu zaStitu, ako se odmetnu od bana. Tako se u prvoj polovici godine 1366 zgodi velika buna u Bosni, kojoj se pridruzi mladji brat banov Vuk. Jo§ 4. veljaie 1366. nije se u Dubrovniku slutilo, da bi moglo biti smutnja u Bosni. Toga dana naime salju Dubrovdani svoga sugradjanina Pribka Utoldica u Bosnu »k banu Tvrtku, njegovu bratu Vuku i majci njihovoj kneginji«, neka izradi u njih, da §tite dubrovadke trgovce i njihove stvari, kao Sto su dosad cinili, i neka ne dopuStaju, da se dubrovaikim trgovcima otima njihova roba. Poslanik neka u toj stvari govori takodjer s knezom Sankom kao i s knezovima Dabisicima (Vladislavom, Purcom i Vukom), u koje se obcina osobito uzdaje. Medjutim dubrovacki poslanik zatekao je gospodu bosansku u najve(5oj zavadi. Jedan di«> vlastele