Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/47

Ova stranica je ispravljena

nastane. Zadnjih godina VI. vijeka vladao je u Carigradu čestiti car Mavrikije (od 582 do 602). Videći on, da je Slavena već dosta u grčkoj zemlji, i znajući, kako je svaka nova slavenska provala carstvu ubitačna, odluči upokoriti Slavene na njihovom zemljištu, da više ne budu mislili na prelaženje preko Dunava. Nješto je takvo bio pokušao već Justinijan I., ali bez uspjeha. God. 592. opravi car Mavrikije svoga vojvodu Friška u Dakiju t. j. u zemlju iznad Dunava, gdje su sjedili Slaveni i Anti, da tamo pritisne varvare. Slaveni se po svoj prilici nijesu nadali, da će im Grci iskazati čast i posjetiti ih u njihovoj zemlji! Upravo onda, kada je Prisk prešao preko Dunava, spremao se slavenski jedan knez sa svojim četama, da prijedje u Mesiju. Taj se knez zvao Radogost (u Teofilakta: Ἀδράγαστος). Prisk navali iznenada ob noć na Radogosta i razbije mu vojsku, tako da je sam knez jedva živ utekao. Prisku dodje u šake velika množina sužanja, koje sve dade opraviti u Carigrad kao za svjedočanstvo caru Mavrikiju, kako je njegova vojska vojevala s varvarima. Još posluži sreća Prisku, te i drugoga jednoga slavenskoga kneza iznebuha zaskoči i satare mu vojsku, a kneza sama ulovi živa. Kako se taj knez zvao, to je doduše zabilježio Teofilakt, ali tako nerazgovijetno, da se ne zna, kako mu je bilo pravo slavensko ime, u Teofilakta na ime stoji Μουσώκιος. — Car Mavrikije postane nješto nezadovoljan s Priskom i pošalje na njegovo mjesto svoga brata Petra, da bude vrhovni zapovjednik carskijeh četa u neprijateljskoj zemlji. I Petar je sretno vojevao sa Slavenima, ali samo iz početka, kada mu je pošlo za rukom nadvladati vojsku kneza Prvogosta (Πειράγαστος), ali poslije se Petru samomu trebalo braniti, kada su se Slaveni prikupili i stali udarati na Grke. Carska je vojska tako vojevala na varvare u njihovoj zemlji s većom ili manjom srećom sve do smrti cara Mavrikija.

Prokopije pripovijeda, da je Justinijan I. poslao protiv Slavena, da im put zapriječi, svoga vodju, kojemu je ime zabilježeno : Χιλβούδιος. Mi držimo, da je griješkom kasnijih prepi-