tražiš i čuvaš tudje zemlje, a od svoje se uklanjaš, malo nijesu Pečenezi uzeli nas i tvoju mater i tvoju djecu; ako ne dodješ i ne obraniš nas, oni će nas uzeti. Zar ti nije žao tvoje očevine i matere, koja je već ostarjela, i djece"? Čuvši to Svetoslav brzo usjednu na konja sa svojom družinom i dodje u Kijevo; izljubi se s materom i s djecom, i bi mu žao, što su Pečenezi učinili, pa skupi vojsku i razagna Pečeneze u polja, i tako bi mir«. Vidjet ćemo, kako se Svetoslavu nije dalo mirno boraviti u Kijevu i kako je njegova žalost pri povratku bila časovita. »Godine 969. reče Svetoslav svojoj materi i svojim (123.) boljarima: "nije mi milo boraviti u Kijevu, hoće mi se življeti u Perejaslavcu na Dunavu, jer je tamo sredina moje zemlje. Tamo se sabira svakojako blago: iz Grčke zlato, brokat, vino i različno voće, iz Češke i Ugarske srebro i konji, a iz Rusije krzna, vosak, med i kmetovi". Olga se bila već razboljela pa mu reče: "vidiš me bolesnu, kamo hoćeš ići od mene? pošto me sahraniš, idi, kamo te volja". Za tri dana umrije Olga. Oplaka je njezin sin i unuci i sav narod plačem velikijem. Olga je bila zabranila činiti trizne nad sobom, a imala je presvitera i taj sahrani blaženu Olgu. Ona je bila preteklica hrišćanske zemlje kao danica pred suncem i kao zora pred osvitom, kao mjesec u noći, tako je i ona sijala medju nevjernicima kao biser u blatu, jer su svi bili blatni od grijeha i neoprani svetijem krstom. Ona se opra svetom kupelji i svuče sa sebe grješnu haljinu staroga čovjeka Adama i obuče se u novoga Adama, koji je Hristos«. Ovako pripovijeda prvonačelni ljetopisac i dodaje, da je poslije materine smrti ostao Svetoslav još njeko vrijeme u Kijevu i najstarijega sina Jaropuka postavio za kijevskoga kneza, srednjemu sinu Olegu da je dao drevljansku kneževinu, najmladjega sina Vladimira da je namjestio za kneza u Novgorodu, jer su upravo njega Novgorodjani tražili. S Vladimirom ode u Novgorod i njegov ujak Dobrinja. Iz ove se diobe vidi, da se Svetoslav nije više mislio vratiti u Rusiju, već je mislio osnovati sebi državu u Bugarskoj i tamo knezovati. Po
Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/244
Ova stranica je ispravljena