Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/240

se u nju zagledao odmah, čim ga je pohodila u Carigradu, a još više, kada se krstila. U jednu je ruku posve nevjerojatno, a u drugu je upravo nemoguće, da bi car Konstantin Porfirogenit (jer to je onaj car Konstantin, sin Leonov, kojemu je došla Olga) hotio ženiti se Olgom. Najprije treba znati, da je Olga, kada je došla u Carigrad, bila već starica od kakvijeh 70 godina, jer smo pod br. 117. vidjeli, da se ona udala za Igora već god. 903. Teško je misliti, da bi čari sedamdesetgodišnje starice bili tako jaki, da bi čovjeka, kojemu je već pedeset godina (Porfirogenit je rodjen godine 905.) mogli osvojiti, da se u nju uljubi! A kad bismo to i dopustili, opet bi Porfirogenitova ponuda bila ružna šala, jer je Porfirogenit bio čovjek oženjen i lijepo je živio sa svojom ženom caricom Jelenom. Za tijem je Porfirogenit bio učen čovjek i jamačno je toliko poznavao hrišćanske zakone, te je znao, što i prosti ljudi znadu, na ime, da crkva ne dopušta, vjenčanja medju kumom i kumčetom. Tko može vjerovati, da bi istom krštena Olga išla učenoga cara učiti, što je slobodno, što li nije? Vidi se dakle, da je prvonačelni ljetopisac mogao samo iz narodne tradicije uzeti vijest o Porfirogenitovoj ljubavnoj ponudi. Što je Olga primila vjeru Isusovu, s tijem još nije (121.) bio hrišćanstvu put ne znam kako prokrčen u rusku državu, jer Olga nije osjećala u sebi toliko snage, da obrati sav svoj narod na vjeru, koju je sama primila. Da je bila mladja, možda bi se bila i primila teškoga toga posla, ali starica od 70 godina nije mogla imati snage, koja je za to nužna. Nastojala je bar da sina Svetoslava obrati, ali čujmo, što o tom piše kronika: »Olga življaše sa svojim sinom Svetoslavom i napućivaše ga, da se krsti, ali on nije hotio to ni u uši primati, a ako se tko hotio krstiti, nijesu mu branili, već su mu se rugali, jer je nevjernicima hrišćanska vjera ludost, oni i ne misle i ne razumiju hodeći u tmini, ne poznaju slave gospodnje, srca su im nabrekla, ušima teško čuju, a očima teško vide..... Olga često govoraše: " ja sam, sinko moj, boga poznala i radujem se; ako ga i ti zapoznaš, radovat ćeš se". Ali on ne