Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/179

Ova stranica je ispravljena

Od nenjemačkijeh izvora treba spomenuti znatnoga jednoga pisca, koji se zove S a x o G r a m m a t i c u s (to jest: učeni Sakson). Ovaj je čovjek bio staleža svešteničkoga, a rodom Danac ί napisao je oko godine 1200. veliko djelo: »Gesta Danorum.« Ono je razdijeljeno u 16 knjiga; prvijeh 9 knjiga, pripovijeda o danskoj starini svakojake priče, koje do duše nemaju istoričke vrijednosti, ali su opet mile današnjim Dancima, jer su uzete iz naroda, pa da ih nije Sakson sačuvao, bile bi izginule. U drugijeh 7 knjiga nema više priča, već se pripovijedaju istiniti dogadjaji sve do godine 1186. Saksonovo je djelo neiskazane vrijednosti izvor za dansku istoriju, ali u njemu ima i o baltičko-polapskijem Slavenima njekoliko znatnijeh bilježaka, koje se osobito tiču njihove narodne vjere. Samo se po sebi razumije i iz naslova se može razabrati, da su svi ovi ovdje navedeni izvori pisani latinski. Ljutići, Bodrići i polapski Srbi ulaze u istoriju istom u (91.) vrijeme Karla Velikoga t. j. onda istom dolaze oni u dodir s Nijemcima. Ali i prije Karlova vremena ima nješto malo vijesti o rečenijem plemenima. Najstarija je svakako bilješka pisca II. vijeka Ptolemeja (o kojem vidi br. 10.) On veli, da uz vendski zaliv (ούενεδικός κόλπος) t. j. izmedju ušća Visle i Njemana prebivaju V e l e t i (Ούέλται) ili Ljutići. Mi smo rekli pod br. 14., da Ptolemejeva bilješka, gdje veli, da Slaveni ili Vendi sjede uz čitav vendski zaliv, ne može odgovarati istini, ali za jedan maleni odio Slavena, za Velete ili Ljutiće moglo se tamo naći mjesta pored Litavaca. Svakako su Veleti bili u Ptolemejevo vrijeme već na putu iz slavenske pradomovine u zavislanske zemlje. Oni su prekoračili Vislu prvijeh godina III. vijeka, kada su se iz zemalja medju Labom i Vislom uklonila germanska plemena: Goti, Vandali, Burgundi, Gepidi, Heruli itd. i pošli na različne strane, gdje su mogli po volji plijeniti i rušiti. Za cijelo su baltičko-polapski Slaveni dolazili na svoje nove postojbine po malo t. j. pleme za plemenom, kako su dolazili i Česi i Moravljani sa Slovacima. Ali oko god. 550. čini se, da su već sva baltičko-polapska