Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/169

Ova stranica je ispravljena

jestolja i da sam zasjedne na nj. Tako je njekako on radio i s Boljeslavom III. češkijem knezom: najprije mu je povratio prijestolje, a onda mu ga uzeo i sebi prisvojio. Možda je Svetopuk slutio takvo što od svoga tasta, za to na jednoć zapovjedi svojim ljudima, da ubijaju Poljake, gdje kojega uhvate. Tako je poubijano mnoštvo Poljaka, a bio bi za cijelo i BoIjeslav Hrabri zaglavio, da nije brže bolje pobjegao iz Rusije. Kratko vrijeme iza toga izgubi nevaljali Svetopuk i prijestolje i glavu, a kijevskijem knezom postane pomenuti Jaroslav. — O ovoj ruskoj vojni Boljeslava Hrabroga nalazimo bilježaka ne samo u Ditmara i u Martina Gala, već i u ruskoga ljetopisca Nestora. Ona je dokaz, kako je politika Boljeslava Hrabroga bila vrlo širokijeh razmjera: da mu je u svem sreća služila, kako mu je dosta služila, bio bi on gospodar ne samo svijeh poljskijeh, nego i svijeh južnoruskijeh i češkijeh zemalja, ali kako je ta osnova bila teška da se izvede, to se najbolje vidi otud, što nije ni takvomu junaku i politiku pošla za rukom, kakav je bio Boljeslav Hrabri. Zadnje godine svoga života proveo je junački knez u miru nastojeći, da svoju državu iz nutra učvrsti blagotvornijem zakonima i naredbama u kršćanskom duhu. To je Poljacima bilo veoma nužno, jer gotovo neprestani ratovi nijesu dali, da se narod pripitomi i da živi na kršćansku. Njekoliko mjeseci prije svoje smrti god. 1025. okruni se Boljeslav Hrabri kraljevskom krunom. Poslije njegove smrti naslijedi ga sin mu Mečislav II. Iz ovoga malo, što smo više natuknuli nego pripovjedili o Boljeslavu Hrabrom, može se razabrati, da je on nastojao stvoriti veliku slavensku državu, o koju bi se kao o tvrdu pećinu odbijali svi napori germanizacije, koji su već onda težili na slavenski istok, kako teže i danas. Boljeslav istina nije okupio, kako je želio, Čehe, polapske Slavene, Poljake i Ruse pod jedno žezlo, ali je bar svoj narod za vremena ujedinio i ojačao ga, a i to je velika zasluga. — A sad da vidimo plemena poljskoga naroda. I. L e s i. Staroruski ljetopisac Nestor piše, da je jedan (87.) dio slavenskoga naroda pošao u staro doba prema Visli i pro-