Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/166

ove knjižice ne dopušta, da obilno govorimo o djelima onijeh vladalaca, koji su u kršćansko doba vladali gdje medju Slavenima; za to nam valja pri Boljeslavu Hrabrom stegnuti se samo na najnužnije. Boljeslav je Hrabri bio vjeran saveznik i prijatelj mladoga cara Otona III. i pomagao mu je dva puta u bojevima protiv polapskijeh Slavena u Braniboru (god. 992. i 996.) Njegdje najzadnjih godina X. vijeka osvojio je Boljeslav Hrabri istočni dio Pomorja (Pommern), gdje su življeli takodjer Slaveni, srodni s Poljacima, ali opet različni od njih. Lijepo je Oton III. pažnju pažnjom vraćao poljskomu knezu. Godine na ime 1000., kada se mislilo, da je blizu konac svijeta, dodje Oton u grad Gnjezno, da se tamo pokloni moćima sv. Vojtjeha, kojega su nedavno ubili neznabožački Prusi, kada ih je došao obraćati na kršćansku vjeru. Mladi se car na svečevu grobu valjada molio bogu, da u svom gnjevu ne bude preoštar, ako je doista naumio uništiti svijet. Boljeslav je Hrabri lijepo dočekao Otona, a Oton osnuje u Gnjeznu arcibiskupsku stolicu i podijeli Boljeslavu pravo, da može po svojoj državi osnivati nove biskupije. Prvi je arcibiskup u Gnjeznu (i po tom prvi poljski arcibiskup) bio R a d i m (ili latinski G a u d e n t i u s ) brat sv. Vojtjeha. Viteški i mladjahni Oton III. umre već godine 1002., još mladji nego li mu je bio otac, kada je umro. Poslije Otonove smrti uspne se na njemačko prijestolje Henrik II. ili Sveti. Dok je još njemačka država bila uskomešana poradi nemira pri izboru novoga kralja, provali Boljeslav Hrabri u zemlju Lužicu i osvoji je. Poradi ovoga osvojenja trajali su krvavi ratovi izmedju Henrika II. i Boljeslava Hrabroga s većim ili s manjim prekidama i s različnijem uspjehom sve od god. 1004. pa do god. 1018., kada su se Henrik i Boljeslav pomirili, tako da je Boljeslav ostao gospodar Lužice. Toliko budi dosta o odnošajima Boljeslava Hrabroga prema njemačkoj državi. Boljeslav je Hrabri od početka svoje vlade gledao, kako će sva poljska plemena ujediniti, za to je morao misliti, da Malu