Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/145

još nije došlo vrijeme braniti samostalnost moravske države. Nijesu Rastislavljeve priprave dugo ostale tajne njemačkomu kralju; za to se ovaj pobrine, da za vremena Moravu podjarmi. Godine 855. navali iznenada Ludovik na moravskoga kneza, ali ga Rastislav junački dočeka, i premda je Ludovik dosta poharao Moravu, kud je prolazio, morao se brzo i bez ikakvoga uspjeha ukloniti iz te zemlje, a onda Rastislav sa svojom vojskom provali u njemačke zemlje iza Dunava pa ih opustoši, da naplati Ludoviku njegovo pustošenje po Moravi. Odvrativši Rastislav sretno prvu njemačku navalu na svoju državu stane još življe nastojati oko priprava za buduće bojeve, koji su mu se činili sigurni. U to se vrijeme rodi u njegovoj glavi sretna misao dostojna slavenskoga vladaoca: Rastislav na ime odluči rastrgati sve spone, koje njegovu državu vežu ili bi mogle vezati s njemačkom, a jedna od najglavnijih spona bila je latinska crkva, kojoj su Nijemci onoga vremena bili vjerne i fanatične sluge. Videći to Rastislav pomisli, kako bi bilo, kad bi se u njegovoj državi zavela narodna slavenska liturgija, s narodnijem biskupima i sveštenicima. Budući da je u ono vrijeme mogao samo u Carigradu — prijestolnici istočne crkve — naći ljudi, koji bi veliki posao emancipacije moravske crkve mogli započeti i provesti, za to on zamoli grčkoga cara Mihajla III., da mu pošlje ljudi, koji su prikladni za taj posao. Ako su se igda našli pravi ljudi za koji posao, a ono su se onda našla dva čovjeka, koji su bili upravo kao stvoreni ili unaprijed odlučeni za posao, koji je Rastislavu bio nuždan. Bili su to Ćirilo i Metodije, koji su godine 863. došli iz Carigrada u Moravu i započeli tamo blagoslovno svoje djelovanje. Godine 864. prodre opet Ludovik Nijemac u Moravu s golemom vojskom, a Rastislav, koji se bio zatvorio u Djevinu, videći, da ne može odoljeti velikoj sili, obeća vjernost njemačkomu kralju. Rimski je papa Nikola I. takodjer mrko gledao Rastislavljevo nastojanje oko potpune samostalnosti, za to je kralju Ludoviku, kada je polazio u boj na Rastislava, poslao