Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/142

vrlo često godi više nego drugo koje moralnije čuvstvo. Tako je bilo i s Avarima; pozni njihovi potomci imali su plaćati za grijehe svojih otaca, koji nijesu znali s ljudima ljudski postupati. Poznati nam E i n h a r d (vidi br. 46.) piše, da je god. 805. došao pred Karla Velikoga avarski poglavica Teodor, koji je bio već kršten, i tužio se caru, kako njemu i njegovu narodu nema života od Slavena, koji neboge Avare ljuto pritiskuju. Car usliši molbu Teodorovu i dopusti, da se Avari mogu preseliti na zapadnu stranu Dunava, gdje će biti malo dalje od Slavena. Ove Slavene-tlačitelje Einhard zove na prosto »Sclavi«, ali se čini sigurno, da su to Slovaci, koji su se iza sretnijeh pobjeda Karla Velikoga nad Avarima počeli protezati i potiskivati Avare. Ali ni na drugoj strani Dunava nijesu Avari imali mira od Slovaka, a možda i Moravljana, jer je već godine 811. bio prisiljen Karlo Veliki poslati u Ugarsku vojsku, da razvadi Avare i Slavene (»ad controversias Hunoram et Sclavorum fmiendas«). Osim toga pozvao je car Karlo poglavice slavenske i avarske preda se na sud u Aachen. O slavenskijem poglavicama veli Einhard: »primores ac duces Sclavorum circa Danubium habitantium.« Otud se vidi, da su Moravljani i Slovaci na početku IX. vijeka življeli pod vladom ne jednoga kneza, nego njih njekoliko. Moglo bi se pitati, kako je mogao car Karlo pred svoje prijestolje zvati na račun moravsko-slovačke knezove? Na to odgovaramo, da su se po svjedočanstvu jednoga germanskog izvora već godine 803. poklonili ne samo Avari, već i Slaveni (Moravljani i Slovaci) silnomu caru i predali mu se. Tako je godina 803. najranija, iz koje nam javlja istorija glasak o Moravljanima i Slovacima. Osim iz Einhardove bilješke, koja ide pod godinu 811. imamo svjedočanstvo i u salcburškoga bezimenjaka o tom, da su se Slaveni (t. j. Slovaci, a valjada i Moravljani) naseljivali prvijeh godina IX. vijeka po Panoniji, jer to je zemlja na zapadnoj strani Dunava. Panonija je u vrijeme franačko-avarskijeh bojeva grozno opustošena; Einhard do duše pretjeruje, kada veli, da je od tijeh bojeva nestalo stanovnika po Panoniji, ali se