samo 25 momaka, pa da je ta mala šačica ljudi razbila Slovence. Svatko uvidja nemogućnost Pavlove bilješke, jer bez nadnaravnoga čuda ne može jedan čovjek udariti na 200 ljudi i svladati ih!
Njegdje oko početka VIII. vijeka provali opet mnoštvo Slovenaca u Furlaniju. Pavao veli, da ih je namamio sam vojvoda Ferdulf, koji je bio čovjek veoma tašt. Ferdulfu se hotjelo bojne slave i za to je pozvao Slovence, da ih može razbiti i dičiti se svojim junaštvom. Koliko je u ovom čudnom pozivu istine, toga ne možemo osjeći, ele Slovenci su došli u Furlaniju i za kratko vrijeme pomrsili sve račune Ferdulfu, jer su došli u tolikoj množini, da su posve satrli furlansku vojsku. Ovaj je poraz bio strašan, jer nije samo popadala od slovenskoga oružja furlanska momčad, već je i sam Ferdulf s mladijem plemstvom ostao mrtav na bojištu. Trebalo je oko 20 godina, dok je ponarastao novi plemićski naraštaj. Nema sumnje, da su se Slovenci svojom slavnom pobjedom tako okoristili, što su se nastanili po istočnoj Furlaniji, premda Pavao djakon ne veli toga izrijekom.
Oko god. 720. provale slovenske čete opet u Furlaniju, ali tadašnji furlanski vojvoda Pemmo dočeka ih i razbije pri današnjem selu »Lauriano«, koje leži u blizini grada Udine. Pavao djakon piše ime tomu mjestu Lauriana. Gdjekoji su pisci mislili, da su Slovenci nastradali kod današnje varošice Lovrane, koja leži u Istriji, dakle da nijesu prodrli u Furlaniju, nego u Istriju. Ali ovo mnijenje ne će biti opravdano, jer je u ono doba Istrija još bila bar po imenu vizantijska provincija, pa se može pitati, čemu bi Langobardi branili tudju zemlju od Slovenaca! — Pemmo se pomiri sa Slovencima, premda ih je pobijedio. O njegovu sinu i nasljedniku Ratchisu piše Pavao djakon, da je oko god. 738. prodro u Kranjsku zemlju i vrlo je poharao i poubijao mnoštvo ljudi. Koji je bio uzrok Ratchisovoj provali u slovensku zemlju, nije poznato, nego se čini, da je furlanski vojvoda hotio prisiliti kranjske Slovence na plaćanje danka. Ali ta namjera nije pošla
