Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/298

Ova stranica je ispravljena

Bijaše to čovjek njemačkoga porietla, evangelik, liep i ugledan; u svojim mišljenjima bijaše originalan kao i u pojavi, odielu i manirama. Dr. Behrs je rado smišljao nove medicinske ideje, koje su bile neizvedive, no drugovi su ga ipak rado slušali, jer je bio veseo čovjek i dobar drug. Liečio je ponajviše po aristokratskim kućama, a osobito su ga voljele gospodje otmenoga svieta. Kao liečnik komandanture i teatra imao je stan u Kremlju. U kasnijim godinama postane nadzornikom vojničkih bolnica u Tuli. Potjecao je iz baltijskih pokrajina ruskih, a govorio je ponajviše francuzki. Njegova žena, rodjena Islenjev, bijaše Ruskinja pravoslavne vjere. Po ruskom zakonu u takovu slučaju moraju se djeca uzgajati u pravoslavlju. To je podavalo doktorovoj kući osobit značaj. Djeca su uzrasla uz tri jezika: ruski, njemački i francuzki. Behrs je imao osmero djece. U to doba — godine 1862. — tri su kćeri već poodrasle, Marija, Sofija i Tatjana. Ostala braća bjehu još malena. Majka sa kćerima učini kuću svoju stjecištem ponajpače plemićkoga kruga, u njih se je mnogo gojila glazba, koju je i Tolstoj ljubio, te su se svi divili krasnomu altu treće kćeri. Kućom je upravljala gospodja, koja je muža nadvisivala i duhom i značajem.

Lav Tolstoj bijaše od najranije mladosti oprijateljen s obitelju Islenjevâ. Njegov otac i stari Islenjev bijahu susjedi i pobratimi, a Lav je uzrastao zajedno s kćerju susjedovom, kasnije gospodjom dra. Behrsa, koja je bila samo za podrugu godinu starija od Tolstoga. Pjesnikovi su prijatelji znali, da on veoma rado zalazi u kuću Behrsovu i da misli na ženitbu, ali nisu znali, koja je od kćeri odabranica njegova srca, valjda nije znao još ni sam Tolstoj. Njega je vuklo u ovaj dom, koji je on ljubio i koji se je svakoj njegovoj sreći iskreno radovao, a zajedno s njime žalio s neprilike, u koju bi kad zapao. Kad je Tolstoj pripoviedao, da je morao Katkovu za 1000 rubalja prodati »Kozake«, s velikom su ga pozornošću slušale kćeri, koje su sjedile za stolom, pa kao sluteći, o čemu se zapravo radi, odu zaplakane iz sobe.

Iz Moskve ode Tolstoj sa svojom malom pratnjom u Nižnji Novgorod, a odavle na parobrodu po Volgi u Samaru,