Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/269

Pierrea, te su obojica najznačajniji predstavnici boljega Rustva u početku našega stoljeća. Ovaj se razvoj dogadja u obojice na razan način: u Andrije istom na smrtnom logu, pošto kod Borodina dopane smrtnih rana, a u Pierrea u francuzkom zarobljeničtvu u Moskvi pod utjecajem supatnika, prosta vojnika i seljaka — Platona Karatajeva. I Andrija i Pierre su naleti svoga vremena: u njih izlazi na vidjelo vrenje ruskih duhova poslije revolucije, ni jedan ni drugi ne može se zadovoljiti ni uvrieženim idealima svoga kruga, ni interesima velikoga svieta, ni nadutim tonom salonskoga patriotizma, ni obiteljskim životom, šupljim produktom istoga velikog svieta, ni nejasnim nastojanjima filantropâ i framasonâ, oni ne nalaze nigdje izlazka iz labirinta svoje tamne težnje. To se dogadja u Andrije istom onda, kad užasna slika uzajmičnoga uništavanja, grozno krvoproliće, patnja, smrt, ubistvo hiljadâ i hiljadâ ljudi, prijateljâ i neprijateljâ (medju njima takodjer ličnih), neuspjele nade, nedostojno postupanje samovoljnih zastupnika »narodne volje«, napokon tužni ljubavni roman njega samoga s Natašom Rostovljevom — slome u Andrije taštinu i ponos, te se on prekloni pred silom prilikâ, u kojima vidi Providnost božju,... i ako tek na pragu groba... Drugačije prolazi grof Pierre, to veliko diete s lako razdraživom snagom lavskom, taj kolos s djetinjom dušom, koja je pristupna svakoj dobroti, a ipak se poput laka čamca na uzbibanu moru koleba amo tamo. Pierre je prošao razne zablude mladenačke lakoumnosti, oženio se na način, kojega sam ne pojmi, sa pokvarenom svjetskom gospodjom, zaokupio ga je suvišni formalizam framasonstva, pa ga sve ove prilike zanesu u vrtlog velikih historijskih dogadjaja, slučaj ga u spaljenoj Moskvi zbliži s ranjenim, zarobljenim vojnikom Platonom Karatajevom: a to mu otvori sasvim nov, neslućen sviet. Karatajev je čovjek jednostavan, svakoga susreće s ljubavlju u svojoj prostodušnosti i vjerskoj smjernosti, te obasipa svakoga zlatnim zrnjem prave čovjekoljubivosti i dubokoga poznavanja životnog iz bogate riznice svoje duše; on i Pierrea nauči pokoravati se sa svom smjernošću Providnosti, koja nam s neba šalje sreću i nesreću. Karatajev je sama ljubav k bliž-