I.
Osamljen u svojoj nedostignutoj, pravoj narodnoj veličini umjetničkoj stoji grof Lav Nikolajević Tolstoj, najveći i najplemenitiji od sviju živih realista. Njegove su divne radnje najsavršenija djela, koja je moderna svjetska književnost stvorila na polju pripoviesti. Nema drugoga modernog pripovjedača (izuzevši Dostojevskoga), te bi nam tajne putove čovječje misli i osjećaja, najskrovitija poticala ljudskoga djelovanja odkrivao poput Tolstoga, koji nam proces individualnoga i društvenog života prikazuje u svim fazama, koji se slobodno kreće u svima sferama modernoga života, koji nikada ne traži idealna ili junačkoga motiva, osim ako se sâm nadaje, bilo da slika biedu svakidašnjega života ili prikazuje kultumo-historijski i politički važan momenat. Njegova djela nisu štampane knjige, nego život sâm. Lav Tolstoj laća se pera samo onda, kad mu je što na srcu. Njemu nije stalo do toga, da što izmišlja i da odatle učini knjigu; on mora sam nešto doživjeti, da uzmogne to ponoviti u umjetničkom obliku. Tolstoj zna, što hoće, a hoće samo dobro. Budući uviek samostalan u mišljenju i u djelovanju, on je ostao podpuno izvoran, te sve ono, što piše, svjedoči, da je duha nezavisna, da su mu ideje promišljene i da piše iz uvjerenja.
