Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/157

Ova stranica je ispravljena

popravljao, manje je bio zadovoljan, te u oktobru dapače reče gospodji S. Aksakova, da u obće ne vriedi štampati drugi svezak, da bi ga valjalo s temelja preraditi. Ipak ne prestaje spremati podpuno izdanje svojih djela i raditi oko nastavka »Mrtvih duša«.

Do danas je ostalo tajnom, za čim su išli ti bezkrajni popravci »Mrtvih duša«. Je li mu se činilo, da plemeniti značajevi njegova nastavka nisu živi ljudi, ili je bio premalo zadovoljan onim, što je pozitivna uradio za ideal kreposti i vrline? Svakako preradjivao je mnogo: u njegovoj se duši gonila borba izmedju umjetnika i pijetista, pa je ta borba pod konac slomila njegov od prirode slabi organizam.

U zimu god. 1851.—1852. nije se ćutio zdrav, često se žalio na slabost, na razstrojstvo živaca, na navale tjeskobe, no nitko od znanaca nije za to mario, svi su znali, da je on zamišljene ćudi. U krugu dobrih prijatelja bio je kadikad kao i prije veseo i šaljiv, rado je Čitao svoje i tudje sastavke, pjevao svojim jarčjim — kako je sâm govorio — glasom maloruske pjesme i s nasladom ih slušao, kad bi drugi pjevali. U proljeće je htio otići na nekoliko mjeseca u Vasiljevku, da se oporavi, te obeća Danilevskomu, da će svakako sa sobom donieti sasvim dovršen drugi svezak »Mrtvih duša«.

Na koncu januara godine 1852. umrla je žena pjesnika Homjakova, sestra Jazykovljeva, a dobra prijateljica Gogoljeva. Gogolj ju je vazda ljubio i mnogo cienio, nazivljujući ju jednom od najvrednijih žena. Njena nenadana smrt silno potrese njegovom dušom, te ga opet uhvati »strah od smrti«. Njegov duhovnik uzalud je nastojao, da ga primiri. Prvu nedjelju velikoga posta počne Gogolj postiti i prekine književnu radnju; medju znancima je bio miran, samo su svi zamietili, da je omršavio i pobliedio. Sve te dane nije ništa jeo, a u četvrtak izpovjedi se u svoga duhovnika u udaljenoj česti grada i pričesti se. Prije same pričesti Gogolj se molio vas zalit suzama. Svećenik je opazio, da se Gogolj jedva drži na nogu. U to vrieme provodio je Gogolj noći u molitvi, a u noći od petka na subotu čuo je glasove, koji su mu govorili,