Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/91

KNJIGA DEVETA. U tvrđji odredjenoj nft zaštitu zemlje prve povlasti iniadu voj- uiei, bili konjanici ili pjeSaci. Oni prvi dobiše gradilišta za kiit^e svoje. Tko bi baStinin kudu a nije bio vojnik, morao ju je po- slije procjene prodati onomu, koji je vojnik. Prvim zapovjednikom ućini Ivana Fernbergera, Grad dobi ime Karlovac, i stekao je on« znamenitost, koju mu je Karlo uamienio bio, jer se oko njega i imena njegova sabrala sva hrvat^ika krajina preko Kupe do jadranskoga mora. Stališi hrvatski radiSe opet oko utvrdjivanja dviju novih gradova Bresta i Sredifkoga na Kupi, utvrdjivahn sve prelaze na Kupi i postavljahu na njih straže. Marljivo se radilo i oko bedema Križevaca, Koprivnice i Ivanit^a. da se i sa slavonske turske strane zemlja obrani. Kod Karlovca i kod svih gradova na Kupi radilo se onako, kako svetim oduševljenjem pripoviedaju knjige staroga zavjeta o gradnji hrama jei'uzoUmskoga, jedni su gradili, drugi su na straži stajali i od neprijatelja graditelje branili. U Jerusolimu bilo je to jedan put, pak kako se to opieva. A tko iSe opjevati gradnje djedova naSih kroz stotine i vike godina po hiljadu puta pod zaštitom šarke piiSke i svietle sablje ! Ostalo je i preko Kupe tvrdjava, a koje se mogao uticati preostali narod. Glavna je bila Hrastovica. Karlo je želio, da se ona razvali, a staliAl vele, ako se razvali porasti de ardce ne- prijatelja, a naš će se narod tamo u tugu zaviti. Neka bude Hrastovica prednja straža za gradove na Kupi, odakle će se za sve ove strane davati glasori o dolazku neprijatelja. Na Uni rieci stajao je joSte izvrgnut neprestanim uavalam tvrđi Bihać, kojega je posada skoro sama o sebi, o svojoj snagi stala i živila. Ovako je bilo na krajini, a kraljevstvo samo stradalo je još i sa drugih rana. Sam ban Ungnađ bio je silnik i otimać veliki, želio je makar silom do velikih imanja do<5i. zavadio se osobito sa Zagrebom gradom, gdje je grmio : ,ja sam kralj vaš !" kada im je otimao uaj- bitnija prava. Za kraljevstvo je malo privriedio. Velika gospoda ba- runi i grofovi neslušaju bana, njegova suda neprizoaju, niti na sabor neđolaze, vei5 svoje nuncije pošiljaju. Kada se je što zaključilo, što im nije po volji, onda vele, da toliko punomoći svojim nuncijem dali nisu. Niti u vojsku ueidu mnogi, kako bi se pristojalo sa Cetaini svojimi, Stališi u saboru, kada je htio ban imenovati sebi namjeste, sita, ^i7l/tad«otjsutan,zabruuiaiuuLodrQdi^goBULr<HUUolu£^{tb,