Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/73

56 KNJIOA DEVETA. se branio, ali je i odaslao glasnike Herbartu Auerspergu, zapovjed- niku vojske na krajini, Nik. Zrinskomu, banu Erdeđu i Frankopanu Slunjskomu, neka mu dodju u pomod. Sa sve krajine sabere se vojske do sedam hiljada. Bududi da je ban ovaj čas bolovao, stupe sve čete pod zapovied Auerspergovu. Kršćanski tabor bio je s ovu stranu Une tako na blizu prema Turkom, da su se izmed sebe šar- kali. Turkom poslije šestnaest dana obsiedanja već nestajalo praha i olova, te je Mustafa morao slati u Banjaluku po bojnu spravu. Bakić u to doba zaklinja naš^, neka udare na Turke. Auersperg se izgovarao, da nemože u očigled Turaka Une pregaziti, Frankopan Slunjski i Petar Farkašid, koji je vodio Zrinskove pomodne čete, uzavreše od jada, gledajući, gdje se na očigled kršdanske vojske trga komad po komad zidina Krupe od turskih liunbarda. Htje- doše napokon sami sa svojimi četami preko Une pređi, ali im i to glavni zapoviednik zabrani. Tako dodje i dvadeset i peti dan obsiedanja. Na razvaljeni na polu grad učini Mustafa još jedan juriš. Jedni su se od njegoih vojnika penjali gradu na bedeme, drugi bacali u grad vatru, tako kroas plamen i dim prodru Turci u grad. Unutra nadju još sedam živih branitelja. Od tih se če- tvorica živi nehtjedoše predati, ved mačem u ruci pogiboše. Bakid se u taj zadnji čas htjede spasiti, ali i on u Uni zaglavi. A po- modna vojska stajaše mirna, da susretne tobože neprijatelja, ako bi se htio koristiti ovom pobjedom, pak da preko Une dalje ne- pali i nerobi. To su ipak zapriečili. Turci se na Uni i ove go- dine opet obustaviše. Kada Sokolovid nije mogao napredovati preko Une, baci se s vojskom na slavonsku krajinu. Ban Erdedi sabra pod svoju zastavu do pet hiljada ljudi, a Turaka vele, da je bilo do dva- naest hiljada. Kod Obreške zametne se bitka, koja je dugo potrajala, dok Turci nepočmu bježati, a hrvatska ih vojska stala progoniti. Na bojnom polju osta do dvie hiljade Turaka, a mnogo ih je Erdedi zarobio. Paša izmičud zatvorio se u jedan gradić, koga nam ime nekazuju spomenici. Ban stao obsiedati grad i nadao se, da de sama pašu uloviti, ali paša sretno umače. Hrvatska odbi opet neprijatelja, a Maksimilijan se požuri, da digne sveobdu kršdansku vojsku na Turke. Ali je još prije S$6. pokušao, nebi li se s Turci pogodio. Opet prodjoše njegovi po- filjanici u Carigrad, da ištu natrag Krupu i njeka mjesta u Ugar- koM^ m tamo sultanovi paše bili osvojili. Sultan se razjari