pravopis nego i pravopisni rječnik. Tako je po-
stala ova knjiga, koju je u svemu odobrio g.
prof. A. Pavić.
Kad se govori o pravopisu, onda se ponaj-
više misle samo onaka pravila, kao što su u
I. dijelu ove knjižice (na str. 4.-32.), ali pot-
puna nauka o pravopisu opseže i druga dva
dijela: kako se pišu riječi (na str. 33. — 53.) i
rečenice (na str. 54. — 69.)
Što se prvoga dijela tiče, ja sam iz-
radio pravila u glavnome prema načelima, kojih
se držao Vuk i Daničič, a samo gdješto od-
stupio sam od njihova pisanja (vidi pod 110.
111. 112. 120, 135). Pravîlâ nijesam nigdje iz-
rijekom potkrjepljivao, ali sam gledao koliko
sam više mogao da pokažem onako mimogred,
kako je ovaj pravopis skladniji mimo svaki
drugi pravopis, koji je ikad bio u hrvatskim
školama, a uvjeren sam, da će svaki misaoni
čitalac ove knjižice u tome pristati sa mnom.
Znam, da gdjekomu ne će biti po volji,
što nijesam još i napose govorio, zašto treba da
se što ovako ili onako piše. U „Ogledu rječnika
hrvatskoga ili srpskoga jezika" piše Đ. Daničić
g. 1878. za pravopis: „Ne ću pominjati, šta bi
značilo, kad bi još jednom trebalo pisati sve
ono, što se pedeset godina dana o njemu pisalo,
i kad bi u jednoj polovini naroda trebalo iz
nova počinjati što je u drugoj poslije velike
borbe svršeno." K tima riječima nemam što da
dodam, a budućnost, i to skora budućnost po-
kazat će, na čijoj je strani pravo. Istina, naći
će se ljudi, koji će se dizati i na ovo pisanje
