Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/140

Istom što je sjela na prijesto, podiže se protiv nje pruski kralj Fridrik II., kojemu se doskora pridruže i ostali dušmani austrijski, naročito Ba- varska i Francuska. Tako započe austrijski nasljedni rat (1741. — 1748.), u kojem su Hr- vati i Srbi sudjelovali u velikom broju, ne samo kao redovita krajiška Vojska, nego i u dobrovoljačkim četama. Medju ovima se naročito ističu Tren- kovi panduri, naime oni dobrovoljci, koje je okupio oko sebe slavonski vlastelin Franjo barun Trenk.¹ Kroz više godina vojevali su oni u Šleskoj, Češkoj, Bavarskoj i Francuskoj, istaknuvši se kao osobito hrabri i smioni ljudi. Trenkovi panduri nijesu bili jednako odjeveni, no ipak se mogu svesti na glavna obilježja, jer je glavni karakter nošnje bio turski. Na glavi im je bila visoka crna kapa, nalik na kamilavku pravoslavnih monaha, ogrtali su se u crvene kabanice s kukuljicama (kapucama), oblačili modre zobune, a ispod njih crvene ječerme ; na noge navlačili su široke modre čakšire i opanke. Za kožnatim pojasom imali su utaknute četiri ku- bure, ljut handžar i sitan nožić, na kojem je bila urezana pandurska prilika s natpisom : „Vivat pandur ! ; preko ramena njihala im se šarena diljka, a o boku im je visjela još kriva sablja. Da četa iz- gleda još većma "turski", morao je svaki momak brijati glavu, a ostaviti kurjuk ; mjesto barjaka služio im tug (konjski rep), a konačno dodade joj
_______
¹ _{Porodica Trenk je pruska. Franjo se rodio 1. jan. 1711. u Reggiu u Kalabriji, gdje mu je otac bio u austrijskoj službi. Kasnije prijedje u Slavoniju, gdje kupi imanja : Pakrac, Brestovac, Pleternicu i Njuštar.}