Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/29

BOKA KOTORSKA

i »drieva« uzmognu što bolje upravljati karavelama, gali: jama svih veličina i oblika, vašelima, navirna, fregatama I fregadunima, pulakama, petakima, tartanima, gripima, mar ­ cilijanama, brigantinima, martigaima i t. d . Nemajući od svoje škrte zemlje dovoljno plodova za izvoz bavili su se uglavnom posredničkim trgovanjem. U srednjem se vijeku prenosi koža, vuna i žito, a uvoze se sukna i tkanine, a i ukrasni predmeti za kućni i lični pribor. Kasnije se, oso ­ bito preko Albanije i Jonskih otoka, prevozi uglavnom u Mletke i u ostalu Itdliju (osobito na sajmove u Lanciano u Pulji) koža, žito, vino, ulje, s6, drvo, rujevina (drvo sa peraškoga brda, koje je u sebi sadržavalo žute i zelene boje), usoljeno meso i usoljena riba, kavijar, grožđe, pamuk, duhan, slador, pepeo sa Sicilije (koji je mogao poslužiti za žbuku), svijeće lojanice (pravile su se najviše na Prčanju), smola, vuna, riža, proso, mlinski žrvnjevi, leća i dvopek (služio je osobito za vojsku u ratno doba). Prčanjani su se napose bavili prijenosom državnih spisa. U Albaniji je osobito izašlo na glas dračko pristanište, gdje su živo trgovali i genoveški i francuski trgovci, a Dubrovčani krajem 17. st. dovozili čak i tkanine i svilu iz Holandije preko Ancone (papinska država), takmeći se s Mlečanima na veliku štetu grada Mletaka. Trgovačke su lađe, osobito u Peraštana 18. st. , bile toliko velike, te je trebalo pet do deset mjeseci, da se natovare.
Društvovne su prilike bile u vrijeme cvata trgovine dobro uređene. Bokeljski su se pomorci udruživali u bratstva mornara pod zaštitom sv. Nikole. Takvo se uzorno bratstvo organizira u Kotoru i u kotorskom gradskom po­ dručju već u ranom srednjem vijeku. Ima pisani statut iz godine 1463. Bratstvo je steklo vremenom golemih zasluga za vjeru, kulturu i stalešku uzajamnost. Socijalna je skrb bila tako uređena za članove ovoga bratstva i njihove obitelji, da se što dotjeranije ne bi moglo poželjeti ni u novo doba. Na čelu mu je gastald s prokuratorima i sin­ dicima. To se bratstvo smatra najstarijim pomorskim društvom u Evropi. Postoji još i danas pod novijim ime­ nom Bokeljske mornarice (v.) Katolička je Crkva unijela u ovakva bratstva divnu osobinu koordinacije između vjere, kulturna natjecanja, socijalne skrbi i staleške uza­ jamnosti. Odijelo je mornara šareno i estetski upravo sa­ vršeno. To je zapravo staro bokeljska odijelo. Neki dijelovi odijela kao i starog oružja povezuju Boku Kotorsku sa stanovništvom kvarnerskog otočja i sa hrvatskim krajišni­ cima. Zastava je bratstva stara gradska zastava Kotora, koja je na bijelu polju sa završnim izrescima imala lik zaštitnika sv. Tripuna. Slično je bratstvo niklo i u Perastu. Susreće se 1580 kao nedavno osnovano. Nastojanje Pera­ štana, da se kroz 16. vijek riješe kotorskoga gospodstva organiziranjem neodvisne općine, koju mletačka vlada priznaje naknadno, ide uporedo s nastojanjem oko eman­ cipiranja peraških mornara od kotorskog mornarskog bratstva. Ovo je kotorsko bratstvo imalo povlasticu, da o Tripunjdanu zatraži od državnih vlasti milost za pro­ gnanike. U Perastu je u 16. st. postojalo i bratstvo ili fra­ trija sv. Krsta i poseban fond za potporu mornara i za uzajamnu pomoć u nezgodama pomorskoga života. I čovjek bez novca mogao se za kratko podići u prekomorskoj trgo­ vini t. zvo trećinskim zajmom ili tercijarom. Uzajmio bi novac, da ga uloži u trgovinu, pa, pošto bi rasproda? robu. nije bio dužan odmah vratiti glavnicu, nego bl samo podmirio dobit. a glavnica se isplaćivala tek pošto se drugi put rasprodala roba, pače i nakon trećega puta. II trgovačkom se svijetu ovaj zajam nazivao peraškim zaJ­ mom, ali nije bio u praksi samo u Perastu nego i u Kotoru i drugdje po Boki.
Otiskujući se na more bokeljski je pomorac postao zna­ menit predstavnik kulture, Dolazeći u dodir snaprednijim zemljama on je prenosio njihove proizvode, motive i uredbe u svoj zavičaj, da onda uzmogne biti nosilac i prenosilac kulturnih i civilizacijskih dobara u zemljama, koje su bile manje napredne.
U Perastu je potkraj 17. st. bila zasnovana prva pomor­ ska ili nautička škola na Jadranu. Njezinim se osnivačem smatra slavni pomorac Marko Martinović (1663-1716), stručnjak u teoriji i praksi. Peraška se pomorska škola nadovezala na duh, kOJi je vladao u mjestu, i iz toga je duha proizašla. Posebni su općinski odaslanici pazili na momčad, da se na vrijeme zaposli i pouči na brodovima, kao i na bolesne nezaposlene mornare. U peraškoj su se nautici sve do 19. st. istakla mnoga svijetla imena, sve domaći ljudi, rod okoline i društva. Ali su se kasnije i po drugim bokeljskim mjestima ustrojile škole za pouku u pomorstvu, koje su podržavali franjevci.
Svoj etičko-estetski smisao pokazao je bokeljski pomorac podižući veličanstvene crkve i krasne palače, građene u različito doba i u različitim stilovima, nekad neosvojive zaklone čestitosti ! značaja. Boka je postala velika kul­ turna reto rta. Stogod je prolazilo kroz nju, poprimalo je od njezina duha. N ečujnom duhovnom infiltracijom pre­ obražavala je svoje goste u građane kulturnoga svijeta. Uz veličanstvenu kotorsku katedralu iz 12. st. , sintezu raznih stilskih težnja, i njezin divni ciborij iz druge polovice 14. st. , komu u svijetu nema premca, redaju se, osim ko­ torskih gradskih crkava, još i dvije dobrotske crkve, sv. Mateja i sv. Eustahija, veličanstvena prčanjska crkva, gra­ đena po osnovI Bernardina Maccaruzzija (1728-1800) u stilu renesanse i lakog baroka, i krasni zvonici, od kojih zaslužuju posebnu pažnju Zmajevićev zvonik, zvonik sv. Nikole (nacrt je načinio Josip Beati, kao i za započetu nedovršenu župnu crkvu) i Gospe od Skrpjela, sve u Pe­ rastu iz 17. st. , gdje je došla do izražaja estetska domi­ šljatost u najrazličitijim stilskim motivima i hirovima, i renesansni zvonici kotorske katedrale (17. st.). Bokeljski su hramovi ne samo muzeji kulturnog i umjetničkog blaga nego i spomenici bokeljskog duha i mišljenja. U ljepoti unutarnjeg umjetničkog ukrasa sve nadvisuje divno peraško svetište Gospe od Škrpjela, umjetno podignuto od 15. st. pa dal je na hridinama, od čega se razvio istoimeni otočić. U kraju sjaja. ljepote i bogatstva podigao je pomorac u svome škrpjelskome svetištu vjekovan spomenik svojoj vjeri i kulturi, a ukrasio ga je u pravu pinakoteku vješt kist velikog slikara Tripa Kokolje Peraštanina (1661-1713) i dotjerao ga, pokraj djela drugih vrsnih majstora mle­ tačke i genoveške škole, u carstvo lakog baroka. Nigdje nije pomorac izveo vjersko-kulturno djelo ovakve vrsti. Čak je i pomorčeva žena u kućnom priboru i uvezivu pokazala neobičan smisao za ukus, imajući izravne i ne­ izravne veze sa prekomorskim krajevima.
I predstavnici duhovne kulture imadu u Boki ista obi­ lježja kao i bokeljski pomorci. Ioni teže za svladavanjem visokih rekorda i velikih daljina. Značajna su pojava dva kotorska franjevca misionara. Obadvojici je bilo ime Marin. Prvi je radio najprije među bogumilima u Bosni i u Srbiji krajem 13. st., a o nda je bio poslan među Mon­ gole, gdje je završio život kao mučenik. Drugi je Marin 1472 pošao kao misionar u Perziju. I on je okrunjen mu­ čeničkom krunom. Iz redova pomoraca potekao je i bl. GraCija (v.) iz Mula kraj Kotora. On je kao mornar došao jednom u Mletke. gdje je stupio u red augustinaca. Do osobitog stupnja svetosti uzdigla se bl. Ozana (v.) , koja je u Kotoru proživjela 52 godine u najstrožoj pokori.
Bokeljski je pomorac davno shvatio, da je zemlja bez tradicije zemlja bez vrijednosti, a narod bez tradicije narod bez budućnosti. Zato je on ljubomorno čuvao svoje stare uspomene. U saobraćaju s vanjskim svijetom služio se tuđim jezicima, koji su imali opće evropsko značenje, ali kod kuće je upotrebljavao svoju hrvatsku riječ i hrvat­ sku narodnu nošnju. Djela svojih prvih sinova, osobito na bojnom polju, opjevali su narodni pjevači i umjetni pje­ snici. Nastali su čitavi ciklusi bugarštica, koje su pjevale o Bokeljima. Neke su se zbirke bugarštica sačuvale više stoljeća u rukopisnim zbornicima znamenitih bokeljskih obitelji, pa su se njima obilno poslužili Miklošić, Bogišić