Pravi mi, ružice, smirno te ja molim

Pravi mi, ružice, smirno te ja molim autor: Šiško Menčetić

339. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika. Akrostih Perica.

Pravi mi, ružice, smirno te ja molim,
   zač imaš tužice, neka se jur bolim,
er viđu tva mlados da ćuti dresel'je,
   ka biješe prî rados i rajsko vesel'je.
Rači mi, cvite, reć jeda sam ča ja kriv,
   zašto, dim, na svit već ne bih rad stati živ;
jer kada naziru prisvital tvoj obraz,
   srdačcem umiru i kopnim kako mraz.
Cić koji čas mene gdi vidiš, taj hrlo,
   kako cvit ki vene, prikloniš tve grlo;
a sad se potuži, ličca ti pomrče,
   ter tvomu jur sluzi mni da se na nj srče.