Autor:Pierre Béarn: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 15:
|COMMONS=
}}
 
'''Pierre Béarn''', (15. lipnja -1902-27. listopada 2004.)
Osoba višestrukih vrijednosti, novinar, romansijer, poet, fabulist i humanist, Pierre Béarn, stogodišnjak od 15. lipnja 2002. Od svojih 9 godina, počinje pisati u argotu, sa svom “naravnom” jeziku. S 14 godina, postaje radnik, mehaničar, da bi financijski pomagao svojoj majci, nakon prerane očeve smrti. Taj radnički život nadahnuo mu je pjesmu iz koje je izišao jedan od slogana majskih « šezdesetosmaša » “métro-boulot-dodo koji razotkriva uvjete života radničke klase.
Kao zapovjhednik jedne laže za evakuaciju mornara zarobljen je od Nijemaca, i zatvoren u konclogor Aintree. Osnovna tematika tadašnje njegove poezije jesu more i rat..
Nakon rata odlazi u Afriku kao ataše za tisak. Fasciniran tim kontinentom, donijet će otuda jedan roman i dobar broj pjesama. Radio animator, on preuzika 1954. emisiju “Poezija nije mrtva”. Godine 1969. , kreira jednu tromjesečnu reviju : Most. Godine 1975. povlači se u Montlhéry koji ga je zarobio svojim spokojstvom i vedrinom, Što će mu omogućiti da napiše još brojna djela. Godine 1998., pojavljuje se prvi tom njegovih sabranih djela « Duga » , zatim izlazi « Nebo mog života », kojeg 1999. slijedi tome 2. “300 basni sadašnjosti”. Tom 3., je u pripravi u njemu će biti pjesnikova ljubavna poezija.
Na nesreću nepriznat od javnosti, Pierre Béarn je ipak primio niz književnih nagrada koje visoko pozicioniraju njegovo djelo : prix Verlaine 1940., le Grand Prix International de Poésie, dodijeljen od generala de Gaullea1971., le Grand prix de l’Académie française 1981. i le Grand Prix de Poésie de l’Académie française za cjelinu svojih basni godine 1995.
Odlikovan je Kolajnom Pokreta otpora za sudjelovanje u oslobađanju Pariza 1944. kao i Legiju časti 1990., od predsjednika François Mitterranda. Imenovan je časnikom Nacionalnih zasluga 1995. od Jacquesa Chiraca i komandorom Reda Umjetnosti i Književnosti godine 2000., od ministrice kulture, Catherine Tasca.
Otišao je zauvijek 27. listopada 2004. u tečaju svoje 103. godine ovozemaljskog življenja.
 
==Djela==
Line 23 ⟶ 32:
[[Category:Francuska književnost]]
[[Category:Novela]]
[[Category:poezija]]