Autor:Jean Cayrol: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
standardizacija; biografija je na Wikipediji
Redak 1:
{{Autor|
<!--Le journal le Monde et le magazine Le Nouvel Observateur renvoient à cet article (dans des articles datés du 17 février 2005).-->
prezime=Cayrol
{{Književnost}}
|početno slovo=C
[[Image:Jean__Cayrol.jpg|thumb|right|Jean Cayrol]]
|imena=Jean
'''Jean Cayrol''' (''Jean Raphaël Marie Noël Cayrol''), rođen [[6. lipnja]] [[1911]]. u [[Bordeaux|Bordou]], umro u istom gradu [[10. veljače]] [[2005.]] [[pjesnik]], romansijer, esejist, scenarist.
|alternativna imena=Jean Raphaël Marie Noël Cayrol
|kratak opis=francuski književnik
|ostalo=
|datum rođenja=6. lipnja 1911.
|mjesto rođenja=Bordeaux
|datum smrti=10. veljače 2005.
|mjesto smrti=Bordeaux
|slika=Jean_Cayrol.jpg
|WIKIPEDIA=Jean Cayrol
|WIKIQUOTE=
|COMMONS=
}}
 
==Djela==
Od svoje mladosti, posvetio se pisanju. Sa Jacques Dalleas osnovao je književnu reviju kad je imao samo 16 godina. Tim putem je nastavio nakon neuspjeha u obrani doktorata iz oblasti pravnih znanosti.
* [[Božanskim glasom]]
 
Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], Jean Cayrol je u [[Pokret otpora|Pokretu otpora]] (u mreži C.N.D. Castille [[Pukovnik Rémy|pukovnika Rémya]]). Uhićen je [[1942]]. nakon jedne denuncijacije i deportiran u logor [[Noć i magla|N.N.]] ''(Nacht und Nebel)'' [[Mauthausen]]. To iskustvo bilo je inspiracijom za spomenuti naslov ''Pjesme noći i magle (Poèmes de la nuit et du brouillard)''.
 
Jean Cayrol je dobio [[Prix Renaudot]] [[1947]]. za svoj roman ''Živjet ću ljubav drugih (Je vivrai l'amour des autres)'', književni Grand prix de [[Monaco]] [[1968]]. za cjelokupno stvaralaštvo i Prix international du Souvenir [[1969]]. Bio je članom [[Académie Goncourt]] od [[1973]]. do [[1995]]. Napisao je scenarije i režirao nekoliko kratkometražnih i televizijskih filmova. Posebice, ''[[Noć i magla]]'', o kojem je pisao komentar, je u stalnoj žiži interesiranja publike još od svog pojavljivanja [[1955]]. Početkom [[1950]]., kao izdavač ulazi u kuću [[éditions du Seuil]], i u njoj ostaje sve do konca [[1970]].
 
Njegova prošlost i njegov skromni temperament ga drže podalje od javnosti, čak i nakon izbora u Académie Goncourt. Zauzvrat, kao izdavač pokazuje se veoma agilnim : njegov ukus i njegovo strpljenje omogućuju mu otkriti i objaviti do tada nepoznate autore koji će kasnije pronaći svoj vlastiti put, primjerice [[Philippe Sollers]], [[Didier Decoin]], [[Roland Barthes]], [[Erik Orsenna]], [[Bertrand Visage]], [[Marcelin Pleynet]], [[Denis Roche]] ili još [[Kateb Yacine]].
 
Cayrolova literatura, kojom dominira lik [[Lazar|Lazara]], koji se vraća iz mrtvih, predstavljanje logoraškog univerzuma, je uvijek smještena u radikalnu modernost, čak i prije pojave tzv. « [[francuski novi roman|novog romana]] ». Junaci su pasivni i anonimni u sučeljavanju sa svijetom lišenim smisla, u prostoru odvojenom od klasične narativne koncepcije.
 
Jean Cayrol i sam mu je dao svoj aval, pisanjem i drugiom aktivnostima, u elaboraciji riječi '''lazarijanski''' kojom kvalificira različite moderne artističke žanrove, naročito one obuzete temama [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].
 
Poezija mu je prevedena na brojne jezike u svijetu, a na hrvatski preveli su njegova djela [[Ljerka Depolo]] i Tomislav Dretar.
 
== Poezija ==
 
*[[1936]] : ''Le Hollandais volant'' - [[Leteći Holandez]]. [[Marseille]] : les Cahiers du Sud. 79 p.
*[[1940]] : ''Le Dernier Homme'' - [[Posljednji čovjek]] Bruxelles : Les Cahiers du Journal des poètes, n° 72. 71 p.
*[[1943]] : ''Miroir de la rédemption - [[Zrcalo iskupljenja]]''
*[[1945]] : ''Poèmes de la nuit et du brouillard [[Pjesme noći i magle]]''
*[[1952]] : ''Les mots sont aussi des demeures - [[Riječi su također boravišta]]''. Neuchâtel, Éditions de la Baconnière ; Paris, Éditions du Seuil ; coll. « Les Cahiers du Rhône », série rouge, n° 88, et coll. « les Poètes des Cahiers du Rhône », n° 22. 142 p.
*[[1969]] : ''Poésie-journal I - [[Poezija - Dnevnik I]]''
*[[1985]] : ''Poèmes Clefs - [[Ključne pjesme]]''
*[[1991]] : ''De vive voix - [[Živim glasom]]''. Paris : Éditions du Seuil. 102 p.
*[[1994]] : ''D'une voix céleste'' - [[Božanskim glasom]]. Paris : Éditions du Seuil. 54 p.
Sve pjesme iz zbirke Božanskim glasom preveo je na hrvatski Tomislav Dretar i objavio u Hrvatskom slovu, Hrvatskoj misli i Osvitu. U zbirci se nalaze [[Božanskim glasom|dvije pjesme]] posvećene ratu u Bosni koju autor posjećuje u vrijeme najžešćih četničkih napada na Sarajevo.
 
== Romani, priče i novele ==
 
*[[1935]] : ''Ce n'est pas la mer'' - [[Božanskim glasomvo nije more]] . Paris : Cahiers du fleuve. 52 p.
*[[1947]] : ''Je vivrai l'amour des autres - Živjet ću ljubav drugih'', roman. Prvotno objavljen u dva toma , po tome sjedinjen u jedan tom. [[Prix Renaudot]] 1947.
**Tom I : On vous parle - Ja vam govorim''. Neuchâtel : Éditions de la Baconnière ; Paris, Éditions du Seuil. 180 p.
**Tome II : Les Premiers Jours - [[Prvi dani]]''. Neuchâtel : Éditions de la Baconnière ; Paris, Éditions du Seuil. 310 p.
*[[1949]] : ''La Noire - [[Tmina]]''
*[[1949]] : ''La Couronne du chrétien ou La Folle Journée - [[Kršćaninova kruna ili Ludi Dan]]''. Neuchâtel : Éditions de la Baconnière, coll. « Elzevirijanska biblioteka ». 79 p.
*[[1954]] : ''L'Espace d'une nuit - [[Prostor noći]]'', roman. Neuchâtel : Éditions de la Baconnière ; Paris, Éditions du Seuil. 174 p.
*[[1956]] : ''Le Déménagement - [[Preseljenje]]''. Paris : Éditions du Seuil. 222 p.
*[[1957]] : ''La Gaffe - Gaf'', récit. Paris : Éditions du Seuil. 191 p.
*[[1959]] : ''Les Corps étrangers - [[Strano tijelo]]''. Paris : Éditions du Seuil. 190 p.
*[[1963]] : ''Le Froid du soleil - [[Sunčeva stud]]'', roman. Paris : Éditions du Seuil. 158 p.
*[[1966]] : ''Midi minuit - [[Podne ponoć]]'', roman. Paris : Éditions du Seuil. 221 p.
*[[1968]] : ''De l'espace humain - [[Ljudski prostor]]''. Paris : Éditions du Seuil, coll. « Intuitions ». 190 p.
*[[1968]] : ''Je l'entends encore - [[Čujem još]]'', roman. Paris : Éditions du Seuil. 256 p.
*[[1969]] : ''Histoire d'une prairie - [[Priča o jednoj livadi]]''. Paris : Éditions du Seuil. 175 p.
*[[1972]] : ''Histoire d'un désert - [[Priča o jednoj pustinji]]''. Paris : Éditions du Seuil. 237 p.
*[[1973]] : ''Histoire de la mer - [[Priča o moru]]''. Paris : Éditions du Seuil. 187 p.
*[[1974]] : ''Kakemono hôtel - [[Kakemono hotel]]'', roman. Paris : Éditions du Seuil. 205 p.<br />Adaptirano [[1978]]. u telefilm istog imena, scenario i realizacija Franck Apprederis, s [[Charles Denner]], [[Marie Dubois]] et [[Madeleine Barbulée]]
*[[1975]] : ''Histoire de la forêt - [[Priča iz šume]]'', priča. Paris : Éditions du Seuil. 237 p.
*[[1976]] : ''Histoire d'une maison - [[Priča o jednoj kući]]'', roman. Paris : Éditions du Seuil. 282 p.
*[[1978]] : ''Les Enfants pillards - [[Djeca lopovi]]'', priča. Paris : Éditions du Seuil. 186 p.
*[[1979]] : ''Histoire du ciel - [[Priča o nebu]]'', priča. Paris : Éditions du Seuil. 218 p.
*[[1980]] : ''Exposés au soleil - [[Izloženi suncu]]'', kratke priče. Paris : Éditions du Seuil. 189 p.
*[[1981]] : ''L'Homme dans le rétroviseur - [[Čovjek u retrovizoru]]'', roman. Paris : Éditions du Seuil. 213 p.
*[[1983]] : ''Un mot d'auteur - [[Jedna riječ o autoru]]'', priča. Paris : Éditions du Seuil. 189 p.
*[[1984]] : ''Qui suis-je ? - [[Tko sam ja?]]''
*[[1984]] : ''Une mémoire toute fraîche - [[Posve svježe pamćenje]]''
*[[1986]] : ''Les Châtaignes - [[Kestenje]]'', priča. Paris : Éditions du Seuil. 149 p.
*[[1987]] :'' Des nuits plus blanches que nature - [[Noći bjelje no u prirodi]]''
*[[1992]] : ''À pleine voix - [[Punim glasom]]''
 
==Razno==
*[[1950]]: ''Lazare parmi nous - [[Lazar među nama]]'', esej. Neuchâtel: Éditions de la Baconnière; Paris, Éditions du Seuil ; coll. « les Cahiers du Rhône ». 110 p.
*[[1952]]: ''Les Mille et une nuits du chrétien - [[Kršćaninova tisuću i jedna noć]]'''. Paris: Téqui, coll. « Notre monde », n° 6. 128 p.
*[[1955]]: ''[[Manessier|Manessier]]''. Paris: G. Fall, coll. « le Musée de poche », n° 2. 46 p.
*[[1963]]: ''Le Droit de regard - Pravo na gledanje'' (s Claudeom Durandom). Paris : Éditions du Seuil, coll. « Pierres vives ». 189 p.
*[[1973]]: ''Lectures - [[Lektire]]'', esej. Paris: Éditions du Seuil. 150 p.
 
==Film i televizija==
*[[1955]]: ''[[Nuit et brouillard - Noć i magla]]''. Kratkometražni dokumentarac, u realizaciji[[Alain Resnais]], i po Cayrolovom scenariju. Narator: [[Michel Bouquet]].
*[[1961]]: ''Madame se meurt - Madam umire''. Kratkometražni dokumentarac scenariziran, realiziran i fotografiran od Jeana Cayrola i Claudea Duranda. Naratorica: [[Suzanne Flon]].
*[[1963]]: ''[[Muriel, ou le Temps d'un retour - Muriel, ili vrijeme jednog povratka]]''. Dugometražni film reliziran po Alainu Resnaisu i scenariju Jeana Cayrola.
*[[1965]]: ''Le Coup de grâce - [[Smrtni udarac]]''. Dugometražni film po scenariju Jeana Cayrola i Claudea Duranda. U naslovnim ulogama [[Danielle Darrieux]] i [[Michel Piccoli]].
*[[1975]]: ''Ne pas déranger - [[Ne smetajte]]''. Telefilm u realizaciji Jeana Cayrola.
 
 
 
 
 
 
[[Category:Francuski scenarist|Cayrol, Jean]]
[[category:Francuski pisac|Cayrol, Jean]]
[[category:Académie Goncourt|Cayrol, Jean]]
[[category:Prix Renaudot|Cayrol, Jean]]
[[Category:Rođen 1911|Cayrol, Jean]]
[[Category:Umro 2005|Cayrol, Jean]]
[[Category:Književnost|20. stoljeće]]
 
[[de:Jean Cayrol]]