U smrt Marije Kalandrice: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 12:
silnu ljepos jur satire:
gine dika rajske časti,
Kalandrica
{{tab}}{{stih|5}}
smrt pepelom eto stvara,
i u proljetju od mladosti
Redak 31:
{{tab}}{{stih|21}} Pozna dobro, da na sviti,
kad jedine ni'e ljepote,
ni'e joj
naša srca i živote;
{{tab}}{{stih|25}} vidi u smrti draga uresa
Redak 39:
{{tab}}{{stih|29}} Sred smrtnoga evo vaja
Kalandrica leži odi,
rajskom slavom
{{tab}}{{stih|33}} Leži, ah jaoh, bez života:
huda ju je smrt satrla,
u njoj mrtvoj nije umrla.
{{tab}}{{stih|37}} Kad nje ljubav u zlu priku
Redak 55:
{{tab}}{{stih|45}} er ne mogu već živjeti
bez života tvoja lita,
pravi život čim na
smrt umori jedovita.
{{tab}}{{stih|49}} Tijem s razlogom izbrala je
trajat vas
u istom grobu, gdi ostaje
rajska dikla ukopana.
Redak 64:
huda smrti, mi pod nebi,
ako s ove zle nesreće
{{tab}}{{stih|57}} ako imamo bez radosti
uzdišući izdisati,
Redak 72:
uzdisane bez ljubavi,
kad sred ovijeh noćnijeh tmina
{{tab}}{{stih|65}}
jednom smeće da svršimo;
tijem groznijem u suzami
vjekovito
{{tab}}{{stih|69}} da daj neka voda obilna
uduši nas i utopi,
ili da nas boles' silna
plačnu u
{{tab}}{{stih|73}} Nu što ćemo cvilit prije
u
Ali oči, od kijeh nije
svjetlje od nebi sunce bilo?
{{tab}}{{stih|77}} Ali usti primedene,
gdje u milom perivoju
smijahu se slatko u goju?
{{tab}}{{stih|81}} Ali ona slavna lica,
Redak 101:
ne znaš, srce što pri'e ima
za požalit, razabrati,
{{tab}}{{stih|93}} ne znajući u
koji život traje sada,
gdi žestokoj u bolesti
Redak 112:
one ruse i ružice,
i svoj miris izgubile,
kijem resahu
{{tab}}{{stih|105}} To dva sunca od
vječni u zapad zašla jesu,
toli
odi mrtve sklopljene su?
{{tab}}{{stih|109}} Ljubice su dakle iznikle
vrhu usti prirumenijeh;
i ni'e čuti rajske dikle
drazijeh
{{tab}}{{stih|113}} Nije čuti, usta blaga
milom
ni da kaže skrovna blaga
slatki
{{tab}}{{stih|117}} Mramorne su i kamene
oči, usti, ruke i noge,
Redak 131:
{{tab}}{{stih|121}} i zato se sad ne gizda
stupaj tihi, kijem slovjaše,
i svijeh vila nadhodjaše.
{{tab}}{{stih|125}} Ah, žalosti vjekovite!
Redak 138:
i živete jošter jake?
{{tab}}{{stih|129}} Što s ovake, jaoh, bolesti
ali tašte izvan
da još boles ne čujete?
{{tab}}{{stih|133}} O gospoje rajska i mila,
Redak 148:
tko ostaje u životu,
ter ne ide tijekom k tebi,
za
{{tab}}{{stih|141}} tvu ljepotu, za kom cvili
nebo, zemlja, voda i more,
i smrt ista,
skrati tvoje jasne dzore;
{{tab}}{{stih|145}} koja gorko sad kaje se,
Redak 161:
ako umrije vila draga,
i ni'e moć je povratiti?
{{tab}}{{stih|153}} Ako opade
i ostavi vrhu busa
drače smrtne mješte
{{tab}}{{stih|157}} Ako silna smrt umori,
vajmeh meni, ljepša lica,
Redak 179:
{{tab}}{{stih|169}} Ostaje nam sama kripos,
da 'e pjevaju grozne suze,
pokli u zemlju
smrt nemila ku nam uze.
{{tab}}{{stih|173}} Ali,
tko će izrijet moć ikada
stoti dio hvale tvoje,
Redak 187:
{{tab}}{{stih|177}} Tko da izkaže lica tvoga
sve liposti božanstvene,
tko li srca
misli i želje prihrabrene?
{{tab}}{{stih|181}}
nad diklice sve ostale,
tako i srce tve satvori
slavne želje,
{{tab}}{{stih|185}} Da
ne požudje ino viku,
razmi slave, u
{{tab}}{{stih|189}} tere, zasve bi gledana
od tisuću ljubovnika,
viku lipos
ne učini djela prika:
{{tab}}{{stih|193}} neockvrnjenoj u čistoći
tvoji danci
kijeh glas isti u bjeloći
{{tab}}{{stih|197}}
ni bi drugo
razmi samo od kreposti.
{{tab}}{{stih|201}} Nadaleče od
izpraznoga bludna
puna mudrijeh ti bistrina
sva provede tvoja ljeta,
{{tab}}{{stih|205}} ter ukaza u zeleni
i u
zrelo voće od jeseni,
plod razumna srca i znana,
Redak 226:
vjerno dvorit i ljubiti.
{{tab}}{{stih|217}} Ali nebo, da pritopi
tve kriposti zlato
nepravedno i neredno.
{{tab}}{{stih|221}} Ugrabi ti mladca mila
mladijeh
u komu je tebi bila
svakolika slava i sreća,
Redak 238:
ku će krepos ukazati.
{{tab}}{{stih|229}} Nu takoga sred poraza,
ti
i uztegnu plahe boli;
{{tab}}{{stih|233}} dignu očima suze grozne,
Redak 249:
draga mladca i ljubljena,
s kijem te huda smrt rastavi.
{{tab}}{{stih|241}} Podnije
stavno i krepko take jade,
zasve rana prem duboka
u tve srce da zapade;
{{tab}}{{stih|245}} dnh ukaza plemeniti,
da umi'e
u protivnom svakom boju,
{{tab}}{{stih|249}} i da ni'edna zla nesreća
nejma u sebi take moći,
da vik može s gorkijeh smeća
{{tab}}{{stih|253}} Ali duša
smrtnom trudu zasve odoli,
narav,
bi podložna ljutoj boli.
{{tab}}{{stih|257}} Unutrnji crv izgrize
Redak 277:
vjerni druzi da su tebi,
te im molbe zaman biše,
{{tab}}{{stih|269}} er ti
za ures veći tvojijeh dika,
vjeru mrtva ljubovnika.
{{tab}}{{stih|273}} Pače za uprav bit njegova
i slobodit sebe od
tač boles te ljuta otrova,
da ga brzo
{{tab}}{{stih|277}} Eto zlatnijeh mješte dvora,
gdje mogaše uživati,
sad mrkli te grob zatvora,
čim ti žalos život skrati:
{{tab}}{{stih|281}} žalos,
očito je ukazala,
da si prava vjerna ljubi,
komu vjeru tvu si dala.
{{tab}}{{stih|285}}
dragu dušu sve ljubavi,
i zasve er bi ostavljena,
nju
{{tab}}{{stih|289}} Ah, kreposti plemenita,
nečuvena pri'e na sviti,
za izgled će uvik biti.
{{tab}}{{stih|293}} Svi jezici, svi narodi
zasve pune zle boljezni.
{{tab}}{{stih|297}} Ali na čem boles naša,
Redak 313:
i da za raj i nebesa
grob izabra sej gospoje.
{{tab}}{{stih|305}} Mi,
i da sami oberemo
smrt nemilu podat sebi;
Redak 321:
neg da vječnoj u radosti
s njom budemo pričestiti.
{{tab}}{{stih|313}} Kroz to grozno
oči naše boležljive,
paček se ovdi satvorite
dvije
{{tab}}{{stih|317}} tere vašem u romonu
svjedočite prem žalosne
Redak 330:
s ove smrti nemilosne!
{{tab}}{{stih|321}} A ti, dušo prihrabrena,
i čestita i blažena
ozgar gledaš naše smeće,
Redak 342:
uživaju naše želje!
{{tab}}{{stih|333}} Ucviljena tužna pjesni,
plačna
ako ljutoj u boljezni
ikad cvilje ti dosada:
{{tab}}{{stih|337}} sad umnoži gorke cvile,
ter žalosna
smrt nezrelu rajske vile
groznijem suzam
{{tab}}{{stih|341}} pače, da joj pod nebesi
glas
{{tab}}{{stih|345}} 'Ovi mramor vil zatvora
rajske dike i ljeposti:
| |||