Pjesan XXXVIII

Pjesan XXXVIII
autor: Ignjat Đurđević

Ovo je djelo u javnom vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.

   "Jeda 'e našo tko po sreći
izgubljeno srce moje,
ke izgubih, vaj, hodeći
za stupajom me gospoje?
   Za obilježu jes u njemu 5
malo ufanja i radosti,
straha i sumnje vele i k temu
mnogo suza i gorkosti,
   a nadasve udjeljana
hitrom rukom od ljubavi 10
me Ljubice slika izbrana
i nje ures prigizdavi.
   Znaj koristi da u njem nije,
povrati ga tijem veselo:
sve probjeno strjelami je 15
i napola izgorjelo.
   A na milos po razlogu
za uzdarje ću pokloniti
sve što imam, sve što mogu,
sve što umijem ja na sviti." - 20
   Tvorah ovu ličbu u glase
vas u plaču, vas u muci,
kad mâ lijepa prikaza se
noseć srce moje u ruci.
   "Evo t' srca, ona reče,25
sad što obeća, htjej mi dati." -
Dah sve što sam, a ona uteče
i srce mi, jaoh, ne vrati!