Uzdigoh, bože moj, poglede mê k tebi,
ki stojiš na nebi,
nu ti stan, ti pokoj, ti si raj sam sebi.
Gosparu svom sluga put rukâ diže oči
i svoj trud svjedoči; 5
jeda tuj svo'ih tugâ ku pomoć zaskoči.
Raba se obzire gospođi sveđ k rukam,
a pogled naš i plam
k tebi se prostire, dokle se smiliš nam.
Smili se nam, bože, smiljeno čuj naš glas, 10
prem bo se vrhu nas
pogrde uzmnože i zlobnieh oholas.
Naš nemir nejma lik, naš cvila duh je sit;
ružni smo na saj svit,
grdeć nas zavidnik bogat i ponosit. 15
Bud' slavno trojstvo sad, kô s prva slavno bî;
ah da ćes htjela bi
da slava ta nikad pod suncem ne oslabi!
