O upravljanju carstvom/Gl. VIII. O carevim ljudima, koji putuju od Bogom stečenoga grada na helandijama Dunavom, Dnjeprom i Dnjestrom u Pečenesku
uredi
I u dijelu Bugarske nastava narod Pečenega u krajevima Dnjepra i Dnjestra i drugim ondje rijekama. Kad se izašalje carev čovjek, može tamo helandijom (ladjom) doći, ne dirajući Herson, te skraćeno i brzo Pečenege naći. I našavši ih, šalje im carev čovjek po svom glasniku po ruku ostajući u helandijama skupa sa carskim stvarima što ih sobom nosi i čuvajući u helandijama državne spise. I oni dodju k njemu, pa kad pridju, carev čovjek njima daje svojih ljudi za taoce, a opet sam od tih Pečenega prima druge i drži ih u helandijama, pa onda pregovara s njima. Pa kad Pečenezi pred carevim čovjekom polože prisegu po zakonima svojima, uzvraća im on carskim darovima i preuzima od njih prijatelja, koliko hoće i dade se na povratak. Na taj pako način valja načiniti s njima ugovor, da će biti na službu, gdjegod ustreba car, budi protivu Rusa, ili Bugara ili Turaka.") Jer oni su kadri sa svima tima ratovati, a kako su na njih često navalili, oni su sada pred njima u strahu. Vidi se to i iz slijedećega slučaja. Kad je jednom klerik Gabriel bio odaslan k Turcima po carskoj zapovjedi, prozbori im ovako: Poručuje vam car, da se dignete protiv Pečenega, da ih otjerate sa njihovoga mjesta, pa da se sami tamo nastanite, ta i prije ste tamo sjedeli — da budete blizu carstvu mome, pa kad k vama hoću da pošljem, da vas odmah nadjem. Prvaci Turaka (Madjara) vikaše tada u jedan glas: Mi se ne diiemo na Pečetiege, mi njih svladati ne moiento jer im je i zemlja velika i narod brojan, a i vražji su dečki, pa u buduće da nam tako i ne govoriš, jer nam nije po volji. O Kada proljeće prodje, Pečenezi predju preko rijeke Dnjepra i vazda tuj sprovode ljeto.