Lišće/Lišće/U sumraku

Gluhonijemi LIŠĆE U sumraku
autor: Fran Mažuranić
Lastavice


U sumraku uredi

So mancher auf der Erdenbahn

Hat noble Passionen:
Die Liebe ist ihm Eisenbahn,

Die Mädchen — Stationen.[1]


Čim ljepši muškarac, tim lošije o ženama misli — čim grđi, tim lošije o njima govori — zavist!...

... Moj gost je lijep, vrlo lijep, a kod žena okretan, drzovit i sretan — pak se ne čudim da o ženama dobro ne misli. A znade katkada i glasno misliti, osobitu u sumraku... Poslušaj ga malo!

»Ljubav? Vjernost? Trice i kučine! Ta što je ljubav? Djevojci izgovor, ženi isprika — a uzrok joj znamo« — reče protegnuv se u postelji.

— »A vjernost? — upitah ga iz drugoga kuta — što je vjernost?«

»Bijes bi ga znao! Još se na nju ne namjerih. Vjeruj: ljubav je tlapnja, vjernost opsjena — a dobro je da je tako. Čovjek to upozna čim prvu ljubav prekuži i prve boli zaboravi. A ta prva ljubav ti je prava »pasja bolest« ljudskoga srca. Nije života dok je ne preboli.

— »Ala si nježan!«

»A i čemu? Nježnost i sramežljivost ženske su krabulje«.

— »Krabulje?«

»Da. Njima nas mame — a i pravo je! Bez njih bile bi nam odurne«.

— »Sažaljujem te!«

»A zašto?«

— »Jer si tako — iskusan!«

»Eh, što ćeš?! Rijetki ponese u grob svoje ideale. I ja o njima snivah — ali znaš što Poljak kaže: meko srce među ljudima kano jaje u loncu — kuha i kipi dok ne otvrdne!«

— »A onda?«

»Kad ti srce kao kamen otvrdne onda uživaj: hini, prisiži i — laži da ljubiš. Tvoje prisege djevojkama izgovor, tvoje laži ženama isprika — a one drugo ni ne žele. Budi bezobrazan, pak ćeš sve postići.«

— »Pa ti da si pjesnik?!«

»Oslobodi bože! Recimo stihotvorac. U stihovima se glađe laže, spjevane prisege ne vežu, a žena će obljubiti prije i najlošijega stihotvorca nego najboljega matematičara. Zveketni sabljom, kresni okom, zafrči brk, napiši pjesmu — pak je tvoja. Ni vražja ne odoli.«

— »Misliš?«

»Hm!... Jednu jedinu izuzimljem«.

— »A zašto?«

»Pljusnula me«.

— »Kako?«

»Bijasmo u sumraku sami... Drznuh se — pa me pljusnu. A ljubila me, to znam dobro! Nju jedinu med ženama štujem.«

— »Dakle tu štuješ!... A ostale?«

»Ljubim.«

— »Spavajmo«.

»Bog!«



  1. Mnogi na zemaljskom putu imaju otmjene strasti: ljubav im je željeznica, djevojke postaje.